Miša Nicinger: S flajerom u budućnost
20.01.2012.
Na duplove-ce školjki uglavnom rješavam stare križaljke u kojima pronalazim korisne informacije. Na primjer: aktualni premijer – Ivo Sanader, planet sunčevog sustava – Pluton, “naša” najveća naftna kompanija – INA, smršavite 20kg – sjedenjem na kauču i slične bedastoće…
Danas me vrag odnio i prolazu sam pokupio šareno smeće iz nebrojenih trgovačkih centara, među kojima sam pronašao flajer za veliki internacionalni sajam.
Tijekom ekspertize sadržaja u mislima prizivam: prošlo stoljeće, mlade i lijepe hostese, lažne osmjehe, odsustvo duha i tijela, nedostatak poslovnog žara, miomirise, glazbenu podlogu, alkoholna isparavanja, pljeskavice velike kao slonovo uho, skupljanje propagandnih materijala koje na povratku doma bacamo u kantu za otpad.
Zamišljam novopečene izlagače sa prevelikim očekivanjima kako odlaze zlovoljni, olakšani za gomilu love i sa obješenim facama kakve se mogu vidjeti samo u crtanim filmovima. Sve to začinjeno je beskrajnim mimohodom između štandova…
Prije više desetljeća posjetitelji su doma analizirali prospekte, pregledavali kataloge i slagali posjetnice u poslovne albume. Vrijeme prolazi i danas više nitko ne traži ozbiljne informacije na sajmu, u lokalnim tiskovinama i na frekventno moduliranim krugovalnim postajama, pa niti na dalekovidnicama koje emitiraju reprize i PP u omjeru 50:50 posto i služe za totalno izluđivanje naroda.
Poslije besciljnog tumaranja uskim hodnicima slijedi povratak u 21. stoljeće i guglanje u potrazi za informacijama, recenzijama i ocjenama, a zatim će mnogi skoknuti na svoje omiljene internetske portale. U fotogalerijama će utažiti glad, vragolasto se smiješiti i mrmljati mantre, a potom na fejsu lajkati i lajkati… Oni malo uporniji će pregledavati video sadržaje koristeći “<<” || “>>” u potrazi za zanimljivim kadrovima i propuštenim detaljima…
Internetske portale svi rado čitaju, video portali netremice gledaju, sugrađani im rado poziraju i tapšu ih po leđima, ali kad se troše društvene pare i kada treba izdvojiti 300kn za izradu reklamnog bannera i 30 dana marketinške kampanje – tada se štampaju flajeri, leci, A3 i jumbo plakati i koriste slične primitivne metode reklamiranja, angažiraju se daleke televizijske kuće, čudne novine za koje nitko živ ne zna da postoje ili se na pijedestal podižu portali koji to uopće nisu (sjetimo se samo agrarne barke).
Nije lokalni sajam izuzetak, u gomili raznobojnih papira pronašao sam plavi flajer od fast food catering restorana, bijeli letak od mladog, brzog, pouzdanog, efikasnog, iskrenog, pristojnog i točnog koji ima rješenje i radi sve i svašta (malom svaka čast – da su barem i drugi poduzetni i zainteresirani za pošteni rad), a tu je i 10 godina aktivni prodavač venecijanera i žaluzina koji nikada ne odustaje. Namjerno ne spominjem ine političke organizacije i njihove masno uglancane bilježnice prepune meda i mlijeka.
Naši vrli biznismeni kao da su zaglavili u sedamdesetim godinama prošlog vijeka, u kojem je telefaks bio zadnji krik tehnike. Flajere bi trebalo tiskati ekološkim bojama, na mekanom i mirišljavom papiru jer ovaj sadašnji nije dobar ni za guzicu ni za recikliranje.
Miša Nicinger
(59)