Općina Gornja Stubica u nedjelju 21. travnja svečano je proslavila Dan svoga zaštitnika sv. Jurja folklornom manifestacijom kod Gupčeve lipe ispred crkve sv. Jurja Mučenika s početka 13. stoljeća. U ovom događaju sudjelovali su domaćini Ženska izvorna skupina i Folklorna sekcija s tamburašima KUD-a Matija Gubec, KUD Bistra iz Bistre, Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ iz Zagreba i HKUD Dika iz Slatine. Svi su nastupili sa svojim pjevačkim i plesnim točkama, a KUD Bistra predstavio se i šaljivim dijelom pokladnih običaja. Načelnik općine gosp. Jasmin Krizmanić po završetku programa svima je podijelio prigodne poklone. Prohladnu noć pokušao je zagrijati izvrsni pop-rock sastav „The Sway band“.
Prije svečane sv. Mise – slatinski folkloraši koje predvodi predsjednica Danijela Bertić obišli su spomen-park heroja Domovinskog rata pilota Rudlofa Perišina, dvorac Oršić i spomenik Matiji Gupci i seljačkoj buni. Lijepo druženje i susret s drugim zaljubljenicima u tradiciju koja je staroslavenskog Zelenog Juru i buđenje proljeća pokršćanila sv. Jurjom koji ubija zmaja.
Slatinski KUD DIKA osnovan je davne 1967., ali je imao prekid od 1990. do 2006. kad je obnovljen. Zvjezdane trenutke doživio je 1980-tih kada je u svim sekcijama imao i do 350 članova na čelu sa sjajnim koreografom prof. Josipom Ostrošićem (plesačem profy folklornog ansambla LADO). Uz sav trud sadašnjeg vodstva i koreografa Miroslava Šarića iz Našica bez novih mladih plesača (fale muški do neba) i tamburaša, bez jače podrške grada Slatine, obnovljenog prostora za probe u velikom vatrogasnom domu sve ide u smjeru pjesme „uzalud vam trud svirači“. Imaju li Slatina i Slatinčani snage za kvalitetni nastavak svoje slavne tradicije ?
Vladimir Jelenčić
PRILOG: Uz Jurjevo poznati su mnogi običaji, proricanja, vjerovanja, koja se najčešće dotiču vremenskih prilika o kojima je ovisila sjetva proljetnih usjeva, a neprijeporno s tim u svezi je bila i žetva. Pučki su meteorolozi, naime, već uočili važnost padalina u mjesecu travnju za sve usjeve, kako bi kasnija žetva bila što bolja, odnosno godina rodna. Istaknuto mjesto među jurjevskim običajima nekada je imao ophod mladeži po selima. Skupine dječaka i mladića (od dva do četiri u selima sutlanske doline) obilazile su selom. (Dječaci su obično ophodili selom u podnevnim satima, dok su odrasli ophode organizirali u večernjim satima.). U toj skupini jedan od njih predstavlja zelenog Jurja, mladića ovijenog u zelenilo. Bio je to oplet u obliku stožastog koša, isprepleten zelenilom (bukovim ili vrbovim zelenim granama). U ruci zeleni Juraj i njegova pratnja držali su zelene grančice kojima su darivali ukućane. Ophodnici jurjaši dolaze u dvorište ili pod prozor hiže gdje otpjevaju neku od jurjevskih pjesama o dolasku Jurja i proljeća, o jurjevskom krijesu. Zeleni Juraj najčešće šuti ili malo poplesuje sa drvenim mačem u ruci. Sve je bilo u znaku buđenje proljeća. Zelenilom se kitilo blago, seoski bunari, plotovi da bi ukućani i blago bili zdravi. Naime, vjerovalo se da zelenilo koje prolista oko Jurjeva ima najveću moć (sve je tek probujalo, sve je mlado i zdravo, a ta snaga i zdravlje prenijet će se i na ljude, stoku, usjeve). Pastiri su plesali jurjevske pjesme i dan uoči Jurjeva palili krjesove preko kojih su skakali kako bi se zaštitili od uroka i bolesti tijekom godine. Jurjevska vatra, vjerovalo se, dobra je i za polje, jer dokle dopire plamen i dim krijesa proteže se i njegovo magično djelovanje u smislu očuvanja ljetine od svih štetočina i nepogoda. (Školski portal)
(16)