Pronađi me
102
0
Pronađi me, rekoh,
kada odlutam u tuđe snove.
I glavu naslonim, gdje mi se učini da pripada,
na rame koje nije tvoje.
Pa me primi za ruku,
prije nego uspijem zadrhtati,
brojeći poljupce na goloj koži,
usana koje nisu tvoje.
I privuci me natrag k sebi.
Da se trgnem iz ovog ludila,
u kojem bih mogla voljeti iznova,
ono nešto, što nije tvoje.
I nježno me podsjeti,
prije nego me tuđi dodir uzme pod svoje.
Da je ovo moje tijelo krojeno,
da liježe, da drhti, da gori, baš uz tvoje.
(102)
Tagovi:
Jelena Kastaneti