Naslovna Blog Cvijeta Grijak Cvijeta Grijak: Predbožićna svinjska posla

Cvijeta Grijak: Predbožićna svinjska posla

64
0

Cvijeta Grijak

Da se podsjetimo, u dijelovima slavonskih županija kod pojedinih uzgajivača svinja, većih i manjih, pojavila se opasna i lako prenosiva bolest, Afrička svinjska kuga, zbog koje je određena zabrana prometa svinjskim mesom i prisilna eutanazija bolesnih i zdravih svinja zbog prevencije širenja bolesti i zabrana tradicionalne svinjokolje na poljoprivrednim gospodarstvima.

Kako god, u vrijeme protesta uzgajivača svinja, bila sam na njihovoj strani. Moji preci su seljaci, a ja sam imala privilegiju djelomično odrastati na selu, što zovem praksom u Waldorfskoj školi, a može i Montessori,  na licu mjesta. Poznat mi je prirodni slijed seoskog domaćinstva i sve njegove nevolje i blagodati. Na strani sam seljaka čitavo vrijeme prosvjeda jer znam što znači primijeniti administrativnu mjeru na stočarski ili ratarski dio poslova na gospodarstvu. To tako ne ide. Stočarstvo i ratarstvo imaju svoj prirodni tijek uzgoja koji se mora poštovati. Stala sam na stranu seljaka kada su tražili da se ne eutanaziraju zdrave životinje. Jedna ženska svinja na godinu oprasi desetak praščića kojima treba godina dana da narastu. Ako seljak administrativnom mjerom izgubi stado neselektivno, u kom ima zdravih i bolesnih životinja, ako sve eutanaziraju, pitanje je koliko godina će biti potrebno da obnovi matično stado i ciklus proizvodnje.  Bolest je u stanju mirovanja. Seljaci su ovaj put pobijedili.

Moji preci su seljaci čiji je vođa i onaj komu su poklonili vjeru bio je Stjepan Radić. Činjenica da nasljednica Hrvatske seljačke stranke nije najjača politička opcija, ravno je svetogrđu. Hrvatska seljačka stranka je ta koja bi trebala biti jaka i stajati uz poljoprivredne proizvođače i sve seljake i one koji se tako osjećaju,  u procesu očuvanja ostataka sela diljem Hrvatske.  Drago mi je bilo vidjeti kao prilog u Dnevniku da su na ceste sa svojim traktorima u znak podrške slavonskim poljoprivrednicima  izašli poljoprivrednici iz Dalmatinske zagore. Navodno, Krleža je rekao da smo svi u trećem koljenu seljaci.

Devedesetih godina bila sam na putu u Francuskoj. Bila sam skoro dva tjedna u Burgundiji u kampu pokraj nekog sela. Pitala sam se da li je to stvarno selo? Izgledalo je kao iz onih krasnih francuskih žurnala o uređenju kuća i okućnica. Polja su im bila ograđena s vodovodom na parcelama, a na pašnjacima mnogo krava. Kod nas sela izgledaju kao iz kasnijeg kamenog doba, kao da po kazni ljudi žive i rade u našim selima. Život i rad na selu u Francuskoj dojmio me i stvorila sam zaključak da je kod njih privilegija život na selu. U poljoprivrednim emisijama „Plodovi zemlje“,  naša seoska domaćinstva su najčešće blatnjava sa polustraćarama od gospodarskih zgrada. Tu i tamo neko bolje gospodarstvo i bolji i noviji traktor. Priča se da je seljaku dok je radio s konjima ostajalo više od seljačkog rada nego li sada kada nam je uvedena industrijalizacija poljoprivredne proizvodnje. Taj navod trebalo bi stručno provjeriti.

U ime podrške proizvođačima-seljacima, uzgajivačima svinja i svim ratarima, povrtlarima,  peradarima,  stočarima, ribarima, vinogradarima, pčelarima i voćarima, poklanjam im slučajno pronađenu pjesmu nekog pasioniranog Srijemca, novinara Radio Beograda, Radivoja Prokopljevića Proke, iz zbirke, Zlatno doba Srema:

Pesma o slanini

Slaninu,

To sveto jelo

Koje postoji

Od pamtiveka,

Bog je stvorio

Sa ljubavlju

Da nahrani

Gladnog čoveka.

I zato Sremac

Kad ima slanine

Nakrivi šešir

I ne brine više,

A zbog toga se

Slanina u Sremu

Zlatnim slovima

Oduvek piše.

Otkad se rodi

Sremac je vole

I jede zorom

Čim sunce sine,

I dok postoji kićenog Srema,

Uvek će u njemu biti slanine.

Slanina roza,

Slanina bela,

Tanka i tvrda

Mekana, zrela.

Slanina šarena,

Sremska dika

S potrbušine

I gronika,

Slanina mesnata sa rebara,

Slanina friška,

Slanina stara,

Slanina fina

Za kralja i cara.

Po Sremu i danas

Priča se vazda,

Ko ima deblju slaninu

Bolji je gazda.

A kad se kolje,

Na tri stola,

Slanine celo

Brdo pola

Pa onda puno

Veliko bure

Kô more slanine

Salamure.

Slanina pušena

Na panjevima:

Od hrasta, bresta

I stare gunje,

Slanina na vatri

Jasike, jove,

Belog bagrema

I šljive turgunje.

Slanina sušena

Na promaji:

U gonku kuće,

Visokoj kotobanji,

Slanina koja se

U žarko leto

Na vrelom tavanu

Upola smanji.

Slanina za doručak,

Ručak, večeru,

Slanina kad se

Kukuruzi beru

Slanina dok se kopa njiva

Na suncu žarkom

Što mast preliva,

Slanina na mrazu

Čvrsta kô kosti,

Slanina za post,

Bože oprosti.

Slanina sa lukom,

Crnim i belim,

Sa paradajzom,

Kupusom kiselim,

Slanina na sarmi,

U belom pasulju,

Slanina za dijetu

Pržena na ulju.

Ponekad i ono,

Ostalo od starine:

Najedeš se samo

Leba i slanine.

Slanina za posao,

Fakultet, škole,

Slanina koju

Sremci vole.

Slanina pečena

U tiganju,

Slanina kad pođeš

Na more, u banju,

Slanina za vašar

U lepoj Rumi,

Slanina za ražanj

Na izletu u šumi.

Slanina pre

I posle jela,

Klizi kroz grlo

Masna i bela,

Ona je uvek

Pravi lek:

Za sušicu

I gorušicu,

Za ženski stomak

I kenkavo dete,

Slanina topljena

Za ispucale pete.

Slanina u sirćetu

Trn iz noge vadi,

Slanina presna

Vreli čir oladi.

Slanina da se

Namažu opanci,

Bič, budža

I kožne papuče,

Slanina za mačku,

Kera i kuče,

Slanina za zveri

U gvozdenu lovku,

Slanina na koncu

Za mišolovku.

Slaninom namazati mlado voće

Da zec stabljiku

Ne oglođe.

Slanina krmači

Kad jelo mane,

Slanina kravi

Kad preživar stane,

Vrela slanina

Za besnog kera

Da ga što dalje od kuće otera.

Slanina za šarena

Uskršnja jaja,

Da se premažu

Zbog boljeg sjaja,

Slanina masna

primenu ima

kad škripe šarke

na vratima.

I ovo da znate,

Što kažu Sremci stari,

Slanina ne može

Da se pokvari

I svaki okrajak

Slanine se čuva,

Od nje se domaći

Sapun kuva.

Slanina u torbu:

Svinjaru, čobanu

I govedaru.

Slanina putnicima namernicima:

Prosjacima

I pogorelcima,

Kotlarima,

i korparima

Dodolama i mačkarama

Kišobrandžijama i robarima,

Krpiloncima i mečkarima

Pola slanine svastiki u gradu,

Jedna za šuraka na privremenom radu,

Dve majstor Jovi za kazan novi,

A onu mesnatu poluveliku u paket pa poštom sinu vojniku.

Slanina sremska starina cudesno jelo vredno zlata,

Za vreme rata, gladi i zala

Uvek je s ponosom Srem održala

I zato joj mnogo mnogo hvala!

Cvijeta Grijak

(64)

Internet je naše igralište

Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem –  midnel.hr