Cvijeta Grijak: Predbožićna svinjska posla
Da se podsjetimo, u dijelovima slavonskih županija kod pojedinih uzgajivača svinja, većih i manjih, pojavila se opasna i lako prenosiva bolest, Afrička svinjska kuga, zbog koje je određena zabrana prometa svinjskim mesom i prisilna eutanazija bolesnih i zdravih svinja zbog prevencije širenja bolesti i zabrana tradicionalne svinjokolje na poljoprivrednim gospodarstvima.
Kako god, u vrijeme protesta uzgajivača svinja, bila sam na njihovoj strani. Moji preci su seljaci, a ja sam imala privilegiju djelomično odrastati na selu, što zovem praksom u Waldorfskoj školi, a može i Montessori, na licu mjesta. Poznat mi je prirodni slijed seoskog domaćinstva i sve njegove nevolje i blagodati. Na strani sam seljaka čitavo vrijeme prosvjeda jer znam što znači primijeniti administrativnu mjeru na stočarski ili ratarski dio poslova na gospodarstvu. To tako ne ide. Stočarstvo i ratarstvo imaju svoj prirodni tijek uzgoja koji se mora poštovati. Stala sam na stranu seljaka kada su tražili da se ne eutanaziraju zdrave životinje. Jedna ženska svinja na godinu oprasi desetak praščića kojima treba godina dana da narastu. Ako seljak administrativnom mjerom izgubi stado neselektivno, u kom ima zdravih i bolesnih životinja, ako sve eutanaziraju, pitanje je koliko godina će biti potrebno da obnovi matično stado i ciklus proizvodnje. Bolest je u stanju mirovanja. Seljaci su ovaj put pobijedili.
Moji preci su seljaci čiji je vođa i onaj komu su poklonili vjeru bio je Stjepan Radić. Činjenica da nasljednica Hrvatske seljačke stranke nije najjača politička opcija, ravno je svetogrđu. Hrvatska seljačka stranka je ta koja bi trebala biti jaka i stajati uz poljoprivredne proizvođače i sve seljake i one koji se tako osjećaju, u procesu očuvanja ostataka sela diljem Hrvatske. Drago mi je bilo vidjeti kao prilog u Dnevniku da su na ceste sa svojim traktorima u znak podrške slavonskim poljoprivrednicima izašli poljoprivrednici iz Dalmatinske zagore. Navodno, Krleža je rekao da smo svi u trećem koljenu seljaci.
Devedesetih godina bila sam na putu u Francuskoj. Bila sam skoro dva tjedna u Burgundiji u kampu pokraj nekog sela. Pitala sam se da li je to stvarno selo? Izgledalo je kao iz onih krasnih francuskih žurnala o uređenju kuća i okućnica. Polja su im bila ograđena s vodovodom na parcelama, a na pašnjacima mnogo krava. Kod nas sela izgledaju kao iz kasnijeg kamenog doba, kao da po kazni ljudi žive i rade u našim selima. Život i rad na selu u Francuskoj dojmio me i stvorila sam zaključak da je kod njih privilegija život na selu. U poljoprivrednim emisijama „Plodovi zemlje“, naša seoska domaćinstva su najčešće blatnjava sa polustraćarama od gospodarskih zgrada. Tu i tamo neko bolje gospodarstvo i bolji i noviji traktor. Priča se da je seljaku dok je radio s konjima ostajalo više od seljačkog rada nego li sada kada nam je uvedena industrijalizacija poljoprivredne proizvodnje. Taj navod trebalo bi stručno provjeriti.
U ime podrške proizvođačima-seljacima, uzgajivačima svinja i svim ratarima, povrtlarima, peradarima, stočarima, ribarima, vinogradarima, pčelarima i voćarima, poklanjam im slučajno pronađenu pjesmu nekog pasioniranog Srijemca, novinara Radio Beograda, Radivoja Prokopljevića Proke, iz zbirke, Zlatno doba Srema:
Pesma o slanini
Slaninu,
To sveto jelo
Koje postoji
Od pamtiveka,
Bog je stvorio
Sa ljubavlju
Da nahrani
Gladnog čoveka.
I zato Sremac
Kad ima slanine
Nakrivi šešir
I ne brine više,
A zbog toga se
Slanina u Sremu
Zlatnim slovima
Oduvek piše.
Otkad se rodi
Sremac je vole
I jede zorom
Čim sunce sine,
I dok postoji kićenog Srema,
Uvek će u njemu biti slanine.
Slanina roza,
Slanina bela,
Tanka i tvrda
Mekana, zrela.
Slanina šarena,
Sremska dika
S potrbušine
I gronika,
Slanina mesnata sa rebara,
Slanina friška,
Slanina stara,
Slanina fina
Za kralja i cara.
Po Sremu i danas
Priča se vazda,
Ko ima deblju slaninu
Bolji je gazda.
A kad se kolje,
Na tri stola,
Slanine celo
Brdo pola
Pa onda puno
Veliko bure
Kô more slanine
Salamure.
Slanina pušena
Na panjevima:
Od hrasta, bresta
I stare gunje,
Slanina na vatri
Jasike, jove,
Belog bagrema
I šljive turgunje.
Slanina sušena
Na promaji:
U gonku kuće,
Visokoj kotobanji,
Slanina koja se
U žarko leto
Na vrelom tavanu
Upola smanji.
Slanina za doručak,
Ručak, večeru,
Slanina kad se
Kukuruzi beru
Slanina dok se kopa njiva
Na suncu žarkom
Što mast preliva,
Slanina na mrazu
Čvrsta kô kosti,
Slanina za post,
Bože oprosti.
Slanina sa lukom,
Crnim i belim,
Sa paradajzom,
Kupusom kiselim,
Slanina na sarmi,
U belom pasulju,
Slanina za dijetu
Pržena na ulju.
Ponekad i ono,
Ostalo od starine:
Najedeš se samo
Leba i slanine.
Slanina za posao,
Fakultet, škole,
Slanina koju
Sremci vole.
Slanina pečena
U tiganju,
Slanina kad pođeš
Na more, u banju,
Slanina za vašar
U lepoj Rumi,
Slanina za ražanj
Na izletu u šumi.
Slanina pre
I posle jela,
Klizi kroz grlo
Masna i bela,
Ona je uvek
Pravi lek:
Za sušicu
I gorušicu,
Za ženski stomak
I kenkavo dete,
Slanina topljena
Za ispucale pete.
Slanina u sirćetu
Trn iz noge vadi,
Slanina presna
Vreli čir oladi.
Slanina da se
Namažu opanci,
Bič, budža
I kožne papuče,
Slanina za mačku,
Kera i kuče,
Slanina za zveri
U gvozdenu lovku,
Slanina na koncu
Za mišolovku.
Slaninom namazati mlado voće
Da zec stabljiku
Ne oglođe.
Slanina krmači
Kad jelo mane,
Slanina kravi
Kad preživar stane,
Vrela slanina
Za besnog kera
Da ga što dalje od kuće otera.
Slanina za šarena
Uskršnja jaja,
Da se premažu
Zbog boljeg sjaja,
Slanina masna
primenu ima
kad škripe šarke
na vratima.
I ovo da znate,
Što kažu Sremci stari,
Slanina ne može
Da se pokvari
I svaki okrajak
Slanine se čuva,
Od nje se domaći
Sapun kuva.
Slanina u torbu:
Svinjaru, čobanu
I govedaru.
Slanina putnicima namernicima:
Prosjacima
I pogorelcima,
Kotlarima,
i korparima
Dodolama i mačkarama
Kišobrandžijama i robarima,
Krpiloncima i mečkarima
Pola slanine svastiki u gradu,
Jedna za šuraka na privremenom radu,
Dve majstor Jovi za kazan novi,
A onu mesnatu poluveliku u paket pa poštom sinu vojniku.
Slanina sremska starina cudesno jelo vredno zlata,
Za vreme rata, gladi i zala
Uvek je s ponosom Srem održala
I zato joj mnogo mnogo hvala!
Cvijeta Grijak
(67)