Naslovna Tag "Sanja Mrzljak"

Cvjetna

Oblačna, zaista mračna noć. Dosadilo mi je čitati knjigu, pretraživati internetske stranice tražeći neke zanimljivosti… Odlučio sam prošetati. Ne sjećam se koliko je bilo sati – znam samo da je bila oblačna, zaista mračna noć. Onog trena kad sam zaključao kuću, osjetio sam nečiji pogled… krajičkom oka uhvatio sam sjenu koja je prošla pored dvorišnih […]

Crtica

Na kraju svakog dana povučem crticu na papiru, na stranicama jedne od mnogih bilježnica. Koliko crtica – toliko dana života. Danas sam prikupila petnaest tisuća tristo trideset šestu crticu. Sad ćete se nasmijati i reći – Da, baš od dana rođenja povlači crte! – Ali!… To sam dobila u naslijeđe od svog djeda. Naime, moja […]

Zaboravljena

Šetala sam sama osluškujući korake Na putu vječnosti dok me tamno nebo Promatralo s osmijehom… Okruživalo me more, štitilo, branilo, skrivalo da me nitko ne pronađe… Nitko nije znao gdje sam. Zvala sam i zvala, ali nitko nije došao. Uplakane oči i drhtav glas izgubili su bitku Protiv obmanjujućeg straha. Mislila sam da ću se […]

Svršetak

Kad god odeš kroz ta vrata… Umrem još malo…. Pretvorila sam se u samoubojicu koja čeka… Čeka da umre još malo… Vidim kako djelići mene nestaju, pružajući ruke za tobom, ubojico! Ne mogu više umirati zbog tolike ljubavi, nestajati zbog tvog hira… Koliko je puta potrebno reći Volim te? Sretnom čovjeku dovoljno bi bilo jednom. […]

Ovaj tren!

Da ovog trena padnem i legnem, Svojom voljom, čvrstom voljom, Legnem bilo gdje – Na trnje, pijesak, baršun, kamen, Bi li legao pored mene zaboravivši na svijet? Da mi Bog dušu protjera iz tijela, Pokvarljivog tijela, mog tijela, Večeras me nahrani edenskim zrakom, Bi li Ga molio da ti učini to isto? Koliko bi izdržao […]

Predstava života

Ulazim u kazalište. Sjedam u zadnji red. Čekam predstavu. Ne zanima me ime niti o čemu se radi. Ja uživam u drugoj predstavi– predstavi života. Naime…Dolazim ovdje ne da bih gledao glumce koji su plaćeni za to što rade – što se pretvaraju da su netko drugi, dolazim ovdje da bih gledao ljude…običnog čovjeka. Oni […]

Nemir

Gledao me. Zapanjeno. U tišini. Nije ometao. Vidjeh mu sjaj u očima. Vidio je moju muku. Moju patnju. Moj čeoni znoj. I dalje u tišini… Osjetio je. Nemir. Udarac olovke o stol. Tapkanje nožnih prstiju o pod. Vidio je. Kretanje stolice. Zgužvane papire. Šalicu kave. Pitao se. Svašta mu je na umu. Na umu mu […]

Dio tebe

Puklo mi je srce… Nejednako…. Većina je propala zbog tebe, maleni  djelići se razasuli… Što sad? Upozorenja nisam slušala. Pući će – rekli su. Boljet će –o, ni ne znaju koliko. Zaboravit ćeš – nikad! Oprostit ćeš  …. Što? Pucanje srca? Propast ljubavi? Propast sjećanja… Ostao si samo osoba koju sam poznavala. Ništa više. Puklo, […]