Sanja Mrzljak Jovanić: Zaboravljena
Šetala sam sama osluškujući korake
Na putu vječnosti dok me tamno nebo
Promatralo s osmijehom…
Okruživalo me more,
štitilo, branilo, skrivalo da me nitko ne pronađe…
Nitko nije znao gdje sam.
Zvala sam i zvala, ali nitko nije došao.
Uplakane oči i drhtav glas izgubili su bitku
Protiv obmanjujućeg straha.
Mislila sam da ću se utopiti, ali nitkuda se pojavio
On
Objasnivši da će me spasiti.
Bila sam mirna, spokojna, sigurna
Dok me stavljao na svoja ramena i iznosio iz plime
Koja je bila tako gladna želeći nas progutati…
On je ustrajao, davao mi snage u borbi za život.
Doveo me kući, samotni dom u kojem nije bilo nikoga.
Okrenula sam se,
On
Otišao je…
A nitko nije znao gdje sam…
Osim njega.
Vratit će se.
Znam da hoće….
Mora…
Sanja Mrzljak Jovanić
(10)