I iznova su me povlačili pod najbliže krovove, prebacivali jakne preko moje glave, grlili me pod kišobranom. A ja sam samo htjela nekoga, tko će sa mnom plesati na kiši. (94)
Drago mi je, moja iluzijo. Dozvoli da se predstavim. Ja sam ona što te ima u svojoj glavi. I ona što te drži kada bi te svaka pustila. Ona što te voli iako te nema. Drago mi je, moja iluzijo. Dozvoli da te sačuvam. (52)
Pronađi me, rekoh, kada odlutam u tuđe snove. I glavu naslonim, gdje mi se učini da pripada, na rame koje nije tvoje. Pa me primi za ruku, prije nego uspijem zadrhtati, brojeći poljupce na goloj koži, usana koje nisu tvoje. I privuci me natrag k sebi. Da se trgnem iz ovog ludila, u kojem bih […]
„Sigurno imaš najdražeg među nama.“ – progovorile su još neupamćene oči. „Reci nam. Tko ti je najdraži?“ – još se jedan glas nadovezao, još jedne poznate, a previše daleke oči. Puno pitanja, dobacivanja, dosjetki u kombinaciji sa raznim, još uvijek neprepoznatljivim, pomalo neznačajnim bojama. „Ja znam tko je.“ – neke su nove, plave oči ponosno […]
“Želiš li biti moja zimska ljubav? Tražim od tebe samo jedno godišnje doba. Ali, moraš mi obećati da se nećeš zaljubiti i da ćeš otići s prvim znacima proljeća.” * * * Samo je jedna stvar gora od “Nismo mogli..” A to je “Mogli smo..” (45)
Toliko se dobro poričemo pred svijetom, bez ikakvog dokaza da smo ikada bili stvarni. Toliko dobro da se plašim, da ću i ja jednom povjerovati, kako te nikada nisam imao. (83)
Kako se piše ljubav? – upitala me. Sa ili bez razmaka? To je glupo pitanje. – rekoh joj. A je li? Koliko dugačke ruke misliš da imam? – pitala me. I nisam odgovarao. Znaš, predaleko si za zagrljaj. – govorila je ležeći na drugom kraju, našeg, sada već predugo – prevelikog kreveta. I nisam reagirao. […]