Naslovna Blog Arhiva tekstova

Arhiva tekstova

Pišem, da ne umrem

Zašto pišem? Sve češće me pitaju. Kao, nisi u nekim velikim novinama ili na nekom poznatom portalu, nema slave ni love, pa čemu onda? Stvarno, čemu? Prvo i prvo, ti što pišeš u velikim novinama ne pišeš što misliš nego što ti neki sekretar SKOJa kaže da pišeš. Drugo pitati me zašto pišem, to ti […]

Dođi u moj raj

O čemu razmišljaš večeras? O kome razmišljaš? Čime otvaraš prozor svoje uvele duše, kako provjetravaš zarobljeni um? Kuda ideš večeras? Bez izlaska iz kuće, znam. Sigurno odlutaš u neko sjećanje, u neko dobro sjećanje. Sigurno. Pa kako bi inače izdržala ove okove koji stežu ti kapke otežale, kako bi mesnatoj pumpi u svojim grudima dala […]

Violonistica koja je čekala svoj broj

Gdje je nestao stvaran svijet? Gdje su ljudi, ne vide se od kurvi? Pardon, prostitutki, poltrona i ulizica. Kako to da nisu važni znanstvenici, umjetnici, kako to da nisu važni književnici i glumci, glazbenici i kipari? Trebaju li nadareni ikome? Stoje u redovima svojih prekratkih života, čekaju da se na ekranu pojavi njihov broj. Pa […]

Silva nam je bila prva

Većina žena misli da je nama, mužjacima, lako. Nije, vjerujte mi. Nije nam lako odrastati, posebno ne u ovom čudnom dijelu svijeta. Okružen si mirisima, zvukovima, nogometom na vrućoj prašini, tučnjavama iza škole, nepravdom najrazličitijih vrsta. I jačima. Jačima od sebe koji te mogu ugnjetavati. Međutim, kad si klinac u mojoj Dubravi, onda su jače […]

Laku noć, srce moje

Pišem večeras glasovno pismo mom srcu. Ja mu pričam, ono kuca. Kako si, srce moje staro?, pitam ga. Znam, nije ti lako, dvije milijarde puta udarati. Dvije milijarde puta pumpati u mene život. Nikad stati, nikad zastati, nikad me ostaviti. Pa još sve što sam ti priuštio. Sve što još udaralo, dok udaraš. Priznaj mi […]

Nek’ ti ova kiša srce opere

Udara kiša. Velika se voda s neba slijeva na grad. Pere ga. Ispire nam grijehe. Jaka ljetna kiša lupa po kamenu Straduna. Hladi ga. Svi su se razbježali, a ja ostao. Čekao sam te, nebeska vodo, čekao dugo. MIlijuni su te čekali, pa čemu sada pobjeći? Naime, jedino takva sila s neba može oprati sve […]

Lezi pokraj mene, da zaustavimo starenje

Ne dam ovoj noći da prođe. Stojim u mraku, gore grmi, dolje će kiša. Pola sata do novog datuma koji ne želim. Želim da sve stane. I stoji. Da vrijeme ne prolazi, da zapamtim ovu noć. Po tebi, po koži, po kiši, po znoju i mirisu trešnje u dvorištu. Trešnje koja zrije u svibanjskome mraku, […]

Dajte mi moju djecu!

Šteta je dana. Svakog dana koji prođe, a da ne vidim njihove oči, svakog dana kojim ne odzvanjaju njihovi glasovi. Šteta je noći u koju ne uplovimo zajedno, tata i sinovi. Šteta je. Jer, dani se ne vraćaju, sati koji su otkucali u nebu nalaze utjehu, ali na Zemlju više ne silaze. Prošli su silni […]