Sinoć je u Voćinu održan 3. susret osoba s duhovnim zvanjima (svećenici, redovnici i redovnice) iz tri župe na Kosovu: Janjevo, Letnica i Vrnavokolo. Te drevne župe Hrvata katolika stare više od 7 stoljeća darovale su Crkvi i narodu 130 živućih posvećenih osoba (75 iz Janjeva i 55 iz druge dvije župe).

Sinoć se na sv. Misi i na kasnijem druženju okupilo tek trećina svih njih predvođenim biskupima: domaćinom Ivom Martinovićem požeškim biskupom, Petrom Palićem mostarskim i Rokom Glasnovićem dubrovačkim biskupom koji je predslavio sv. Misu s još 20-tak svećenika.
Prekrasno zborno pjevanje predvodio je crkveni zbor Janjevaca iz Dubrave. Kako je u propovijedi rekao biskup Petar Palić živa vjera ovih hrvatskih katoličkih enklava okruženih muslimanskim i srpskim življem opstala je zahvaljujući živoj vjeri koja je kroz naraštaje prenošena u obiteljima zahvaljujući svakodnevnoj molitvi, nedjeljnoj Euharistiji, poštivanju svećenika i redovnica koji su ih stoljećima odgajali i savjetovali u svim životnim (ne) prilikama te odanom djetinjem štovanju Majke Božje Letničke. Ta vjera prenesena je u mjesta njihovog egzodusa od 1990-tih: u voćinski i đulovački kraj, mjesta oko Bjelovara i Dugog Sela, Kistanje, zagrebačku Dubravu i dan danas plodi novim duhovnim zvanjima. Veliku duhovnu pomoć ovom narodu na svoj nebeski način svojim zagovorom pružaju i blaženici don Antun Muzić (27 god.) rođen u Vrnavokolu i fra Serafin Kodić Glasnović (54 god.) rođen u Janjevu, podlegli od okrutnih mučenja albanskog komunističkog režima 1948. i 1947. godine te fra Alojzije Palić (35 god.) rođen u Janjevu i ubijen od crnogorskih vojnika za vrijeme Balkanskih ratova 1913. Biti proglašen blaženim 2. je stupanj svetosti i njegovo štovanje ograničeno je na biskupiju, narod ili redovničku zajednicu, dok je proglašenje svetim 3. najviši stupanj kojim se dotična osoba kreposna ili mučeničkog života predlaže na štovanje cijeloj katoličkoj Crkvi u svijetu.
U letničkoj crkvi svoje duhovno zvanje dobila je i svetica našeg doba Majka Tereza (1910.-1997.) iz Kalkute, osnivačica Misionarki ljubavi. https://www.svantun-rijeka.hr/
Nakon sv. Mise svi vjernici predvođeni biskupima u procesiji obišli su oltar i sliku Gospe od utočišta, Majke Božje Voćinske moleći se, zahvaljujući i prenoseći svoje zavjete. Velik broj djevojaka i žena i nešto muškaraca bio je odjeven u živopisnu narodnu nošnju svoga kraja koju su prenijeli i rekonstruirali da ne padne u zaborav.
U prostoru Hrvatskog doma i postavljenom šatoru kraj njega nastavljeno je slavlje uz prezentaciju tradicionalnih letničkih jela, zajedničkog slikanja i igranja kola (šote) uz tradicionalne instrumente goč (bubanj) i duduče (frulu). Druženje uz fini čobanac i grah kojeg su pripremili voćinski majstori Franjo Pajtl i Ante Šimić Šido nastavilo se uz pjesmu dugo u noć.
Rodbina i prijatelji koji se dugo nisu vidjeli obnovili su svoje uspomene na stari kraj i budućnost koja je obećavajuća jer su to i dalje obitelji s 4-ro i više djece.
Vladimir Jelenčić
(8)