Sanja Mrzljak: Ovaj tren!

Da ovog trena padnem i legnem,
Svojom voljom, čvrstom voljom,
Legnem bilo gdje –
Na trnje, pijesak, baršun, kamen,
Bi li legao pored mene zaboravivši na svijet?
Da mi Bog dušu protjera iz tijela,
Pokvarljivog tijela, mog tijela,
Večeras me nahrani edenskim zrakom,
Bi li Ga molio da ti učini to isto?
Koliko bi izdržao pored mene,
Mrtve mene –
Ne pogledavši me, ne dodirnuvši me,
Mrtvu mene?
Da mi tama ukrade svjetlost očiju,
Tamnih, iskrenih očiju,
Da mi zvijezde otmu osmijeh s usana,
Vrelih, lažljivih usana,
Da mi tišina ispuni uši,
Da mi olovo utopi srce,
Da mi zemlja proguta tijelo,
Smrtno tijelo –
Bi li i dalje gledao u taj svoj novi, vrli svijet?
A što ako ovog trena jednostavno odem?
Gdje bi nestao taj tvoj svijet?

Sanja Mrzljak

(14)