Miša Nicinger: Svi za jednog – jedan za sve
27.01.2012.
Isprava nisam znao trebam li osjećati sažaljenje nad sudbinom pomoćnika ministra prometa ili mu trebam zavidjeti? Uvaženi je gospodin u vrlo prometnom ministarstvu radio 20 dana i dobio otkaz jer je tijekom nastupa na televiziji izgovorio opravdane kritike na rad vlade. Umjesto isplate za 20 odrađenih dana naš će ex pomoćnik dobivati plaću još punih 6 mjeseci!
Pa gdje toga ima!? Ima, ima u našim državnim institucijama, ali ne i u proizvodnji & uslugama gdje poštenu zarađenu plaću možete samo sanjati, a primanje nadoknade za pola godine poslije otkaza pripada kategoriji fantastike. Kalimero bi na sve tužno rekao: “To je prava-pravcata nepravda!”.
Unatoč svemu naš je ex pomoćnik sretan čovjek. U neka druga vremena odmah bi ga strpali na mali slatki otočić bez zelenila i jednim potezom začepili usta svima koji bi se drznuli javno iznositi vlastita promišljanja. U ovo facebook doba ex pomoćnik ministra prometa neće morati svakodnevno na suncu tucati kamen, nego će bezbrižno primati uplate slijedećih 180 dana.
U igri brojeva (6, 20 i 180) krije se jedna uistinu perfidna odluka aktualne garniture na vlasti. Naime, umjesto da ex pomoćnika žalimo što je ostao bez posla (zbog nekoliko hvale vrijednih izjava) uspješno je stvorena odbojnost prema njegovom liku i djelu, i to samo zbog primanja novca iz proračuna i poslije odlaska sa funkcije. Stvarno lukavo.
Poučeni iskustvom ex pomoćnika od sada će svi dužnosnici u javnosti recitirati samo partijske pjesmice, a mi smo tobože na izborima birali pametne, dokazane, pojedinci sa osjećajem časti i morala. Dokle će nas voditi desno ili lijevo orijentirane stranke u kojima sjedi gomila poslušnika bez vlastitog mišljenja i stava!?
Novi vlastodršci umjesto drastičnog smanjena plaća svih državnih službenika i otpuštanja barem 50% neradnika na izmišljenim radnim mjestima – dižu nove kredite, povećavaju poreze i treniraju strogoću kako bi se po svaku cijenu očuvao birokratski aparat i stečena prava koja su sami sebi pripisali.
Životinjska farma Georgea Orwella nas uči da je svaka revolucija nasilni oblik promjene vlasti. Besmislica je imati tako veliki broj zastupnika u plavoj ili crvenoj boji kad nitko od njih pojedinačno ne smije izreći svoje mišljenje niti odlučivati po vlastitoj savjesti! Ionako sve odluke donosi lider stranke ili koalicije, a svi drugi moraju poslušno dizati ruke kada treba tapšati ili glasati.
Kako sada stvari stoje nismo zreli za demokraciju. Pod hitno treba ukinuti vladu i sabor i uvesti diktaturu pojedinca koga bismo birali na četiri godine. Izabrani šef države bi primao plaću kakvu je imao prije dolaska na funkciju + masni predsjednički doplatak jer nije lako održavati koncentraciju i provoditi u djelo sva ta pusta obećanja iz predizborne kampanje.
Možda bi tada nešto para ostalo za pokretanje proizvodnje, izgradnju radničkih odmarališta, bazena dječjih igrališta…
Miša Nicinger
(54)