Naslovna Blog Arhiva tekstova Toni Volarić – Freevoice.hr

Toni Volarić – Freevoice.hr

Tko mi je tebe Zvončice, poslao?

Tko je , dušo, tebe poslao? I zašto? Otkuda ti u zahrđalim hodnicima moga srca i što zapravo hoćeš od mene? Šta ću ja sad s tom tvojom kožom što miriši kao najslađi grozd? Što ću, ovako star i sebi težak, s tvojom uzburkanom krvlju koja obraze ti tako divno napuni? Što da kažem krvi […]

Opet prazan stan

Opet prazan stan. I opet prazan papir. I pritisak administracije. I snovi o prošlosti, o noćima ljubavi, o strasti. Miris nje. Ustreptale, lude, zgrčene i propete. Nasmijane kao dijete. Kao dijete u meni. A s tim malim prilično često razgovaram. Ooo, da. Vuče me u dubine djetinjstva, kad sve je bilo jednostavno i jasno. Ja […]

Sreo sam Saru, nema za kruh

Sara je topla. Sara ima 39 godina, dva prekrasna mala dečka. Dva mala srca kao posljednji pozdrav tipičnog navijača ukradenog kluba iz Maksimira, pretplatnika na lokalne kladionice koji, kao, traži posao, ali ga, kao, nema. Sara. Mlada žena jakih ramena, kratke kose na ježa, velikih očiju i dugih nogu. Sreo sam ju pred Avenue mallom. […]

Kako sam proveo zadnji dan života

Jesi li ikad, prijatelju, razmišljao što kad bi ti danas doktori rekli da imaš još jedan dan života? Ne iz one patetične Mišine pjesme koju mnogi urlaju na svadbama pred jutro, nakon podgrijane kisele juhe. Nego stvarno. Dođeš na redoviti pregled i saznaš da si gotov, da je tvoje odzvonilo, da je sutra dan kad […]

Sakrij me, ženo, trebam te noćas

Sakrio bih se večeras. Na jednu noć. Među tvoje ruke, draga. Među tople grudi tvoje. Tamo bih par sati disao da me nitko pronaći ne može. Molim te, draga, sakrij me do jutra od ljudi. Daj malom emotivnom dječaku da iz kože tvoje sigurnost i spokoj udiše. Sve dok zora nas ne dotakne. Zora izdajnička […]

Želim poletjeti s Balkana, kao u crtiću “Nebesa”

Gledam ‘Nebesa’. Crtić originalno nazvan ‘Up’. Svi koji su ga zbog djece morali gledati par stotina puta, znaju o čemu se radi. Simpatični starac živi u svojoj prastaroj kući koja smeta urbanistima koji bi na tom mjestu sagradili nebodere. Da ne dužim, djedica na krov kuće postavi tisuće balona koji podignu kuću u nebesa. Izdigne […]

Ne idemo na Tuđmana, vozi me kući

Izljubio sam rano jutros moju Vesnu i djecu. Prijatelj me, iz moje slavonske prašine, vozi na zagrebački aerodrom zanimljivog imena. Imena koje je postalo sinonimom za odlazak naših ljudi na daleki put. Na put za kruhom i dostojanstvom. Daleko od kuće, od toplih grudi moje žene, daleko od mog šora i dugih redova kukuruza. Vozimo […]