Cvijeta Grijak: Radite li posao koji volite?
Naišla sam ovih dana na članak u medijima o provedenoj anketi u Hrvatskoj u kojoj je sudjelovalo 750 ispitanika. Pitanje je bilo: “Radite li posao koji želite, npr. o kom ste maštali kao djeca?” Anketu je provela tvrtka Alma Career Croatia.
Rezultat ankete je taj da samo 17% anketiranih građana radi posao koji voli, odnosno, posao o kom su maštali dok su bili djeca.
Davno sam i sama razmišljala o poslu koji bih radila dok sam polagala prijemne ispite za fakultet. Plan A bio je da idem na prijemni u Višu tekstilnu školu pokraj Plive na Črnomercu. Htjela sam upisati dizajn tekstila. Položila sam prijemni ispit, međutim bila sam dosta “ispod crte”. Primali su tridesetak studenata, a na prijemnom ispitu bilo nas je tristotinjak. Ja sam bila oko stotice, s položenim prijemnim.
Za svaki slučaj imala sam i plan B, studija politologije koji je pružao pristojnu lepezu zanimanja koja su se mogla raditi sa završenom politologijom. Položila sam prijemni ispit sa solidnim mjestom na listi daleko “iznad crte”. Mnogi kolege imali su ambiciju raditi u medijima kao novinari, i mnogi su u tomu uspjeli. Moja ambicija bila je zapošljavanje u upravi i kako glasi naslov zbirke priča moje poznanice Karmele Špoljarić, “Pazi što ćeš poželjeti”, igrom slučaja, dobila sam činovnički posao u jednoj zagrebačkoj općini.
Sjećam se, tih godina u početku radne karijere, razgovarala sam uz kavicu s jednim znancem baš na temu Koliko ljudi na svijetu radi, i koliko od njih radi posao koji voli. Zaključili smo da malo ljudi radi, a mizeran je broj sretnika koji rade posao koji vole. Pretpostavka je da ako nešto voliš, predaš se poslu, imaš priliku biti uspješan. Naravno, nije samo ljubav potrebna, potrebno je biti discipliniran, promišljen, informiran i uporan.
Radili mi posao iz snova ili ne, svaki posao ima svoje zakonitosti i specifičnosti koje mogu biti izvor novoga znanja i vještina i pri tom može biti zanimljiv.
Tko ne radi posao koji ga ispunjava, nije sve izgubljeno. Postoji niz hobija i aktivnosti koje čovjek može raditi izvan radnog vremena kojim osigurava egzistenciju. Potrebno je zaviriti u sebe i preispitati – ima li u meni samom želja za npr. pjevanjem u zboru, pisanjem pjesama, crtanjem, slikanjem, vrtlarenjem, glumom u amaterskom kazalištu, brzim hodanjem, planinarenjem, kartanjem, gljivarenjem, šivanjem, vezenjem, pletenjem, izradom maketa, folklorom, fotografiranjem i još štošta je moguće nabrojiti.
Tko pronađe sebe u nekoj plemenitoj aktivnosti ostaje “inficiran” osobnim ispunjenjem koje ta kreativna aktivnost pruža pojedincu. To je jedan od puteva ka sreći.
Cvijeta Grijak
(30)