Cvijeta Grijak: Postizborje i vrste ljubavi prema domovini
Izbori za predstavnike naroda u Saboru u 2024. godini krenuli su s dramatičnom predizbornom kampanjom u kojoj je nekako glavna poruka bila da se ide na razbijanje monopola vladajuće stranke HADEZE na političkoj sceni. Ne bez razloga, nastala je 1989. kako bi se razbilo jednostranačje i uvela demokracija, višestranačje i razbio monopol jednopartijskog političkog odlučivanja.
Prvi demokratski izbori 1990. nisu polučili rezultatom zbog kojih su se održali. U međuvremenu, plaćena je nezamisliva ljudska, materijalna i društvena cijena koja se broji u svjetskim razmjerima (promjena političkog sustava, rat, izlazak iz zajedničke države, uništenje gospodarskog sustava kao posljedice rata, cijena i rezultat privatizacije preostalih gospodarskih resursa i reforma pravosuđa, koje su vršene za vrijeme rata…).
Po mom mišljenju svi održani izbori u novoj Hrvatskoj i njihov učinak poništeni su poslijeizbornim koalicijama. Sav taj novac koji se troši za predizborne kampanje i održavanje izbora je doslovno bačen uzaludno. Ja se svaki put pitam „čemu izbori, ako iza izbora slijede nerijetko, neprincipijelne koalicije“. Građanima je to manje bolno financijsko izdvajanje za provedbu izbora, jer je „tamo iz nekog proračuna i to tamo netko plaća“. Dakle, nije izravno iz džepa zbunjenog pojedinca ili npr. građanina koji voli biti u „moćnoj“ ekipi, a svi da plaćaju troškove.
Obzirom na lošu političku kulturu i višedesetljetnu zapuštenost naroda, da se mene pita, uvela bih javno glasanje i da se na birače prenese materijalni rizik njihova izbora. U prijevodu, da ukoliko izabrani predstavnici poluče negativan utjecaj npr. na gospodarski sustav, da njihovu lošu politiku izravno iz svojih džepova namire oni koji su „ potpisali“ i izabrali tu istu vladajuću političku opciju. Nije fer da svi plaćaju promašaje i prevare provođenja politike koju su predstavili uoči izbora, a proveli loše ili ne proveli kada dođu na vlast.
Ovih dana predizborja u kampanji bilo je puno „izljeva“ ljubavi prema Domovini, da ne kažem, proljeva. Čitala sam na Internetu u svrhu boljeg razumijevanja pojma „domoljublje“, definicije raznih autora na raznim portalima.
Dnevne količine domoljublja srećem kada krenem ujutro na posao i tijekom dana. Ispred zgrade redovito me čeka, otkako smo doselili u naselje 2009. godine, neprestano nova hrpa nerazvrstanog i krivo odloženog smeća i krupnog otpada. Nadalje, kada gomilu Gradsko komunalno poduzeće Čistoća sanira, nova naraste već sljedećeg dana.
Domoljubu koji je istovario otpad ispod prozora stana da mu smrdi njemu ili nekom susjedu, treba terapija socijalnog psihologa i recimo, hagioterapija, obzirom da smo katolička zemlja. Nakon sanacije, edukacije i terapije, za sve to skupa zaračunala bih mu debelu novčanu kaznu. Čula sam i kako je lik zakovitlao vrećicu sa smećem i ubacio je u prvi otvoren kontejner (stalno su otvoreni!) i poručio gradonačelniku da si ju odveze. U krugu naselja na 500 m do 1 km imamo dva reciklažna dvorišta.
Ovih predizbornih dana u nadi da ću nabrati maslačak za jelo pošla sam u prirodu u Sesvetama. Po stazama i prolazima su redom divlja odlagališta građevinskog i drugog otpada. Nije jestiv, niti za ljekovitu primjenu.
Jedan dan u predizbornom razdoblju krenuh vlakom iz Sesveta u Zagreb na posao. Vlak začudo nije kasnio u polasku i došao je točno na vrijeme na Glavni kolodvor. Uletim sa Glavnog u tramvaj broj 13 do Trga. Bila sam negdje u sredini tramvaja. S prvog ulaza čuo se za vrijeme vožnje neki muški lik koji je kašljao, rzao i hroptao. Tramvaj je došao na Trg bana Jelačića. Izašla sam van, Izašao je i onaj muški lik koji je odmah po stupanju na stajalište hraknuo glasno i zalijepio “zelenog“ na pod Trga.
Put do posla kratim, kao i većina u gradskom prijevozu čitajući najnovije vijesti. Ima tu svaki dan svašta za čitati, članaka o sitnim lopovlucima u „Domoljubnoj“, do krađa i pogodovanja koje su protivna nacionalnim interesima, a koji su počinili deklarativni ljubitelji svega hrvatskog. Ljubav prema domovini ugl. pojavljuje se i kao ljubav pedofila prema djeci. Ne da ih vole, oni ih naprosto obožavaju.
Cvijeta Grijak
(50)