Naslovna Kultura Živjela knjiga: U utorak održan novi sastanak čitateljskog kluba

Živjela knjiga: U utorak održan novi sastanak čitateljskog kluba

30
0

U Godini čitanja i Mjesecu hrvatske knjige sastali smo se po 51. put u prostorima Gradske knjižnice i čitaonice Slatina kako bi svojim čitanjem obilježili ovogodišnju temu ove manifestacije „Hrvatski autori u godini čitanja, tako da smo za ovaj susret odabrali knjige suvremenih hrvatskih pisaca. Moto ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige je „Ajmo hrvati se s knjigom“.

Ovoga puta svaki član Čitateljskog kluba hrvao se sa knjigom koju je odabrao iz izdvojenog fonda knjiga hrvatskih autora. Do sada smo rijetko čitali domaće pisce, a ovo nam je bila prilika da se detaljnije pozabavimo našim autorima, njihovim temama koje su ih preokupirale, događajima, likovima s kojima se bore, koje oblikuju, oživljavaju. Par je članova pročitalo po dva naslova različitih autora, a ukupno nas je trinaestero čitalo svoju (svoje) odabranu knjigu.

Za ovaj susret čitali smo: od Gorana Tribusona njegovu knjigu „ Vilinske priče“, Ivanu Šojat „Zmajevi koji ne lete“, Sonju Smolec „Ada“, od Marine Šup Puhovski „Zbogom djevojčice, Marine Vujčić „ Susjed“, Olivera Jukića „ Sto lica oporbenog psa“, Zoju Strenja-Šolaja „U vrtložini“, Nadu Gaćiš „Devet života gospođe Adele“, Ivu Balenovića „ Podmetači leševa“ Damira Karakaša „Okretište“, od Maura Lacovich „E pa sad mi je dosta!“, Marinu Horkić „Dobre zvijezde Mliječne staze“, Dinu Pešula „ Poderana koljena“, Franju Janeša „ Petlja“ , Karmelu Špoljarić „Ringišpil“.

Odabirom ovakvog načina čitanja upoznajemo inteligentnog gubitnika čija će se životna priča odvijati u sudbonosnom i dramatičnom vremenu, koji umjesto lagodnog života izabire buntovništvo, ali i pored toga pisac baveći se ozbiljnom temom uspijeva biti zabavan. Na drugoj strani upoznajemo se sa jednom drugom životnom pričom kojom se traga za prijateljstvom, za obitelji koja se raspada.

Treća će priča, sjećanjem na djetinjstvo, otkriti najdublje osjećaje vezane za obitelj i podrijetlo. Gradeći svoj glavni književni lik novi će autor neprilagođenu i drugačiju junakinju uspješno prikazati uz realnu sliku društva i položaja žene u njemu. Tu je i susjed koji našu junakinju novoga romana na pogrešan način budi iz kolotečine u koju je upala ne spoznajući svoju krivnju i guranje problema pod tepih.

Tu su i priče u kojima pisac uspijeva kod čitatelja razmaknuti zastor svakodnevnice i slici vremena u kojoj će jasno pridodati drugačiju sliku. Novi je roman kritika društva u kojem jesmo, suvremena hrvatska stvarnost, pitanje egzistencije, bolesti, otuđenja kao i potraga za smislom. Jedna nam spisateljica poručuje svojim djelom da je svjetska situacija pandemije ušla u naše živote, dodajući još i potres ona pokazuje da sve to nije dovoljno kako bi se dogodile promjene u našim glavama. Roman može biti i susret sa cjelokupnim zdravstvenim sustavom punim nelogičnosti, mana, korupcije, sprega potkupljivih sustava, a što potvrđuje pročitani pisac.

Zatim, tu je i roman, autofikcionalno djelo o nemogućnosti čovjeka da u nekoj životnoj situaciji koja mu se dogodi bilo što napravi, o traumi, oprostu, ali i posveti životu i preživljavanju. U jednoj zbirci priča upoznali smo se sa pričama različitih kultura, autora i duhovnih učitelja, a svaka od tih priča donosi nam važnu poruku.

Upoznali smo se i sa romanom u kojem postoji trenutak u životu glavne junakinje koji nas podsjeća da često zaboravljamo odati počast našim precima i njihovim životima. Glavna junakinja pronašla je način kako ih sačuvati za vječnost. Suvremena tema, terorizam, društvene mreže, nerealne težnje mladih generacija, njihova nestrpljivost pozornica je jednoga romana koji je čitan za ovaj susret.

Slijedi još jedna bogata i složena priča koja se bavi krivnjom, zločinom, ljubomorom, ali u ovom novom osvrtu jedne nove pročitane knjige pobjeđuje ljudskost.

I za kraj tu su kratke priče pune dinamike, napetosti, različitih emocija, sjećanja, ritmova koji su poput ringišpila u stalnom pokretu od jedne priče do druge, kao i sam život. Da bi vrtnja bila sigurna potrebna je čvrsta osovina.

Možemo zaključiti da je ovaj projekt bio zanimljiva pustolovina, mada je većina priznala da slabije čita domaće pisce. Možda je to zbog bliskosti tema, prepoznavanja priča. Kada čitamo o nekoj nesreći, problemu iz neke druge zemlje, drugoga društva, kulture čitamo sa empatijom, osjećamo tu priču, ali kada čitamo i prepoznajemo situacije, ulice, ljude, drugačije je i još nas više priča uhvati. Pa to je naše, to smo mi. Zanimljivo je da smo birali knjige koje su dosta aktualne, tematski, radnjom, suvremenošću.

Knjige su nam se svidjele jer su angažirane, raznolike i možda, kako je rekla jedna naša od najvjernijih članica da preporučaju kod odabira čitanja knjiga da 30 posto bude domaća literatura. Možda se od sada malo više zadržimo na dijelu Knjižnice gdje stoje hrvatski pisci.

Jedan od spomenutih pisaca napisao je da je za njega književnost oduvijek bila religija, a ne lijek, a čitanje knjiga ono što nas čini ljudima i da kad nestane knjige, nestat će i svijeta.

Živjela knjiga!

(30)