Upoznavanje
Četiri ljudske emocije žele se predstaviti čovječanstvu. Osobno sam čula za to od više ljudi koji ih nisu dovoljno poznavali, ali su imali želju saznati nešto više o njima pa sam odlučila pristupiti tim emocijama i dati im priliku da ukratko kažu nešto o sebi, a ja ću biti osoba koja će njihovo predstavljanje i zapisati, potom negdje i objaviti. Ljudi će dobiti priliku saznati nešto više o njima. Pustila sam ih da sami pričaju, da sami govore ono što misle da ljudi trebaju znati…
In medias res. Tako su me učili. Ne šuljam se, ne iznenađujem. Stalna sam tiha pratnja čovjeka – činim sve da to postignem. Ne želim mu nuditi zdjele prepune mislima o budućnosti. A ne! Ja mu serviram prošlost – sve ono što je propustio, izgubio, odlučio… Sjećanja su ta koja bole i koja naviru u valovima s kojima se treba hrvati. Ako izgubite tu borbu, postajem vam stalna pratnja koja se grčevito drži za svaku misao i suzu koju puštate u melankoličnom tonu močvarnog rukavca. Žalite… neka… sami to skrivljujete… Moje ime prečesto izbjegavate. Ne želite sam sebi priznati da me poznajete, da ste me uopće ikad upoznali. Vjerujte, nema te osobe koja se nije susrela sa mnom. Zašto si to, oh, vi ljudi, uopće dopuštate?! Šutite o meni? Ipak, meni to ne smeta. Naprotiv. Hranim se vašim pogrešnim odlukama i mislima. Gmižem vam uz kožu, uvlačim se u slabašno tijelo koje se ne zna oduprijeti sve dok ne zavladam u potpunosti – kako fizičkim, tako i psihičkim dijelom onog što vi zovete čovjekom. Svjesni ste da vas usporavam. Uzdišete. Nećete ništa s tim postići. Shvatite više da ste za napadaje mene, Tuge, sami krivi.
Opasnost. A ja tako funkcionalan! Saznali ste različitim psihološkim istraživanjima da sam zapravo zaštitnik od boli, zaštitnik od daljnjih oštećenja, da svojom intenzivnom neugodom i isključivanjem svih drugih stvari koncentriram tijelo na obranu od onoga što izaziva neugodnu bol, postavljam sve vaše sustave u module spremnosti i potičem vas na pozorno motrenje onoga od čega prijeti opasnost. Trebam li se predstaviti? Strah mi je ime, da se ne biste slučajno zabunili. Pojavljujem se tu i tamo. Ne možete me izbjeći, a upoznat ću vas i s mojom braćom – Panikom i Užasom. Oh, vjerujte! Kad-tad ću vas upoznati s njima. Sad neću.
Ljubav, kažu, pokreće svijet, donosi sreću. Ali ja nisam takva. Ne donosim, niti sam donosila sreću. Ma lažem. Možda i jesam, ali kratkotrajno. Trebate pitati druge, a ne mene. Često mislim da uvijek podrazumijevam tjeskobu, bojno polje, brojne neprospavane noći tijekom kojih se pitate postupate li ispravno. Sastojim se od ekstaze i agonije… Onda vam šaljem Strah, Tugu… tek toliko da i njih upoznate. Bar da se pozdravite. Znam da imam puno mana, ali znam i da sam dostojna toga da uvijek idem naprijed, da nisam samo želja, znanje ili divljenje. Ja sam izazov, plamen koji pali, ponekad i neizdrživo ozljeđujem. Ovo predstavljanje će biti najduže jer vam želim pokazati u čemu griješite kad me upoznajete. Oh, vi ljudi! Pitate – voliš li me? Ne shvaćate da krivo postavljate pitanje. Trebate samo znati jeste li vi sposobni voljeti tu osobu koju pitate na način koji ona to zaslužuje i dajete li joj ljubav koja njoj treba. Mora vam biti dovoljno da sami znate da ste sposobni voljeti. Još jedna stvar – grijeh je spriječiti ljubav i njeno očitovanje – koliko god to vama pogrešno izgledalo. Kad dođete do voljene osobe – isključite razum – pustite srce da vam govori – nepripremljenih riječi poteći će bujica koja će srušiti i najtvrđe brane. Da previše ne pametujem – ja nisam navika, obveza ili dug. Nisam ono čemu vas uče romantične pjesme – ja jednostavno jesam. Bez definicije. Volite i ne postavljajte puno pitanja. Samo volite. Eto, nešto ukratko o meni. Ljubavi.
Kako sam znala da ću biti zadnja. Naravno, tko bi se mene sjetio. A rekla sam da želim biti prva! Zašto me nitko ne sluša?! Znala sam da sam trebala doći ranije, prestići Tugu na cesti koja se tako sporo vukla… A ona Ljubav! Hoda uokolo… pjevuši. Svašta! I ispred mene je. Naravno. Zašto bi mene odabrali kao prvu – najbolje onu najsporiju, dok se ta predstavi, ja i Strah smo već mogli vladati ovim papirom – potrgati i rastrgati riječ po riječ… možda napasti i pisca. Pokazati mu tko je gazda. Natjerali bismo ga da odustane od pisanja. Tko danas išta čita? Pogledajte svjetsku situaciju, krizu… I sad recite da Strah i ja nismo dobri partneri! Ustvari, možete to reći, znate da ćete lagati sami sebi. Opijam vaš razum. Ograničavam vas. Nađete se u neželjenim situacijama i donosite nepromišljene odluke. E onda ja dolazim! Ma sve ja odradim umjesto vas! Izvlačite se poslije na koga god hoćete, ali ne možete poreći da ste me pozvali, da su vam žile nebrekle na čelu kad sam vas ja napunila novom snagom! Da, Ljutnja mi je ime. Zar je pogrešno reći da se i ponosim time što radim? Ta zbog mene se osjećate živim, tjeram vas naprijed, očeličujem vaša slabašna bića…
Obožavam ljudsku rasu – volim ih. Problem je što ih zaista, ali zaista volim – ljutiti. Ne vrijedi vam duboko disanje. Ni brojanje do deset. Znate da sam tu. Vrebam. Podmećem nogu Strpljenju.
Emocije su bile divni sugovornici. Poslušale su savjet da se zaista kratko predstave. U planu je bilo i Strpljenje, ali nikako da stigne… Čekamo ga već pola sata…
(176)