Miša Nicinger: Slatinski bocomat
05.o1.2012.
Ne tako davno vlastodršci su osmislili zakon o dodatnoj naplati i povratu boca i limenki. Od tada, pa sve do danas, trgovine treniraju strogoću na potrošačima; tako što uvjetuju u koliko sati moraju doći sa bocama, ne primaju ambalažu koja nije prodane u njihovom dućanu, odbijaju boce sa čepom, ako su samo malčice zgužvane ili one bez etikete.
Kad već nisu mogli utjecati na trulež u zakonu o zbrinjavanju, naplati i povratu plastične, staklene i limene ambalaže – slatinski komunalac odlučilo je stati na kraj vlasnicima trgovina i preuzeti stvar u svoje ruke. Pomnim promišljanjem i angažmanom stručnih ljudi dogodilo se čudo koji će obilježiti ne samo 2012. godinu već će to biti i novi početak za potpuno drugačiju budućnost našeg grada.
Uskoro će uz prigodan govor i rezanje vrpce biti pušten u pogon moderan stroj za otkup boca i limenki svih vrsta i veličina “BOCOMAT 3000” u kojem vrijedno radi čak tri tisuće mikrokontrolera, pogonjenih toplotnom crpkom, energijom vjetra i sunca.
Visoko automatizirana naprava predviđena je za prihvat apsolutno svih tipova povratne i nepovratne ambalaže, bez obzira na nacionalnost, boju, oblik, porijeklo, prisutnost čepa, opći dojam i slične bedastoće. Riječ je o vrlo sofisticiranom proizvodu domaće pameti koji isplaćuje na licu mjesta u kunama i u obliku bonova za mobitele, jer kao što znate – bez svega se može, ali bez teatralnih razgovora u zatvorenom prostoru, na ulici ili tijekom vožnje automobila – nikako!
Moćna makina ne riga samo kovanice i kredite za 2G i 3G – strojček ambalažu uredno razvrstava na staklenu, plastičnu i metalnu. Zatim PVC i metal preša u kompaktne bale i sprema u kontejnere sa natpisima “PVC-Trnovača” i “Metal-Turbina” gdje bi sa radom trebali započeti reciklažni pogoni po uzoru na one u središtu županije. Sigurno ste čuli za komunalno poduzeće iz VT koje mlati pare na otpadu u kojem ima: drveta, papira, željeza, bakra, zlata, nikla, srebra, kadmija, litija, natrija, kroma i svakakvog krša i loma.
Za sada jedino kontejneri sa usitnjenim staklom dobivaju naljepnice na kojima piše “IPA-Hungary” odakle svako malo pristižu devize jer izgradnja pogona za preradu stakla kasni zbog nedostatka radno sposobnog stanovništva.
O da dobro ste pročitali – zbog nedostatka radne snage! Naime, dok je u svijetu bio moderan kolonijalizam i kapitalizam, kod nas je bio turbo popularan socijalizam prepun raznih parola koje su zbog robovlasničkih manira novih vlasnika preslikane u demokraciju. Sve to za posljedicu i dalje održava na snazi krilatice tipa “Ne mogu nam tako malo platiti koliko mi možemo malo raditi.”. U prijevodu dobili smo neokolonijalizam u kojem ništa više nije Hrvatsko osim slabo plaćenih radnika, nebrojenih hipohondara i vojske besposličara.
Naš se grad pretvorio u jednu veliku čekaonicu u kojoj se čekaju plaće iz proračuna koji se puni isključivo inozemnim kreditima, ostatak puka čeka doplatak, socijalnu pomoć i često nezasluženu mirovinu, a posla se slabo tko prihvaća. Plaši ih stara narodna: ” Tko se mača laća, od mača će i poginuti” iako je u našem slučaju nije riječ o oružju nego oruđu…
BOCOMAT 3000 nije samo ekološki proizvod, on je slamka spasa i jedini slatinski brend koga zahvaljujući EU fondovima i prekograničnoj suradnji možemo plasirati u mnoge članice unije, od Napulja i Rima, preko Ljubljane, Budimpešte, Praga, Bukurešta i Sofije sve do Atene.
Nek’ nam dugo živi, živi rad i oživi naš mali iscrpljeni grad.
Miša Nicinger
(149)