Novo

Bio sam na svadbi

Prolazi svadba. I ja negdje u njoj. Iz prvog auta u koloni viri zastava. To je valjda neka oznaka pripadnosti svih u koloni. Nije ukrajinska, niti grčka, nego prava hrvatska svadba. Što god to zadnjih dvadeset godina značilo. A znači svašta. Od toga da će tata sav znojan oko dva ujutro stati na stol sa […]

Šuti i ljubi

„Ne miči se, daj ostavi ruku tu“. „Šta ti mala zapravo hoćeš?“ „Hoću ostati tu, na tvojoj ruci.“ „Najveća maza na svijetu, to si ti.“ „Uh, moraš ti uvijek pričat i analizirat.“ „Šutim.“ „Malo ovako okreni ruku, paše mi ispod glave.“ „Evo. I dalje šutim.“ „Ajde nemoj se sad durit.“ „Šutim.“ „Ljubi me.“ „To smijem?“ […]

Kapitalizam

Moj dida i barba Tonino su gledali televiziju. Na televiziji je jedan sidi barba govorijo: „I sad kad su me uz jamčevinu pustili iz nepravednog i nezakonitog pritvora, mogu reć samo jednu stvar – pokrenut ću Hrvatsku!“ Dida je rekao: „Ma pokrenićeš ti kurac!“ Barba Tonino je rekao: „Možda i oće, jebate?“ Dida je rekao: […]

On je znao s njom

„Nisi ti taj, žao mi je“. Slušao sam kako njezine riječi lupaju po zidovima sobe i čekao da dođu do mene. I došle su. Jasne, oštre riječi koje znače kraj. Šta si ljubio, ljubio si. Ajde, možda je i bilo vrijeme da netko mene ostavi. Da vidim kako je bilo ostavljanima. Da shvatim koji sam […]

Ne dam vam našu staru kuću

Vozio sam cijelu noć. U zoru, evo me, želuca iziritiranog trokutastim masnim sendvičima s odmorišta, na sto metara od naše stare kuće. Prošetat ću do nje, kostiju njezinih, zapravo. Ostaci zidova što u nebo vrište, u korov zarasla duša našeg doma. Nema nikoga. Nema dima s krova, ne čuju se sestre ni braća, majka ne […]

Pjesnik mi je vratio vjeru u sutra

Predzadnja večer rujna, dvorana kina u ogromnoj betonskoj i nikada pošteno završenoj zgradi, iznenađujuće puna. Sunce tamo negdje pada, predajući se prohladnoj jesenskoj noći. Automobili jure križanjem, pretrpani plavi autobusi gmižu na prirodni plin koji smo im mi kupili od generala-multimilijunaša, a za čiju smo obranu ne tako davno, skupljali pomoć. Sreća, obranio se, obogatio, […]

Dida, oprosti mi što odlazim

Ostaviti moje more, ostaviti ulice koje miriše na djetinjstvo, otići zauvijek? A zašto bih otišao, tko nas je doveo pred takvu odluku, kome je to i zašto bio cilj? Silazim do moje male šljunčane plaže, vučem noge po bijelom kamenju moje mladosti, tu di me dida vodio na kupanjem tu di sam prohodao i shvatio […]