Blog

Violonistica koja je čekala svoj broj

Gdje je nestao stvaran svijet? Gdje su ljudi, ne vide se od kurvi? Pardon, prostitutki, poltrona i ulizica. Kako to da nisu važni znanstvenici, umjetnici, kako to da nisu važni književnici i glumci, glazbenici i kipari? Trebaju li nadareni ikome? Stoje u redovima svojih prekratkih života, čekaju da se na ekranu pojavi njihov broj. Pa […]

Ostvarenje dna

Ja i moj tata i moj dida smo sidili u primaćoj da gledaćemo tekmu. Tata je naginjao se prema naprid u hotelji u kockastoj maji i kockastim kratkim gaćama. Plus je svako malo potizao iz limenke po guc pivuše. Dida je meni rekao: „Jelda da ti tata u onim kockicama malo baca na kretena?“ Ja […]

Silva nam je bila prva

Većina žena misli da je nama, mužjacima, lako. Nije, vjerujte mi. Nije nam lako odrastati, posebno ne u ovom čudnom dijelu svijeta. Okružen si mirisima, zvukovima, nogometom na vrućoj prašini, tučnjavama iza škole, nepravdom najrazličitijih vrsta. I jačima. Jačima od sebe koji te mogu ugnjetavati. Međutim, kad si klinac u mojoj Dubravi, onda su jače […]

Laku noć, srce moje

Pišem večeras glasovno pismo mom srcu. Ja mu pričam, ono kuca. Kako si, srce moje staro?, pitam ga. Znam, nije ti lako, dvije milijarde puta udarati. Dvije milijarde puta pumpati u mene život. Nikad stati, nikad zastati, nikad me ostaviti. Pa još sve što sam ti priuštio. Sve što još udaralo, dok udaraš. Priznaj mi […]

Nek’ ti ova kiša srce opere

Udara kiša. Velika se voda s neba slijeva na grad. Pere ga. Ispire nam grijehe. Jaka ljetna kiša lupa po kamenu Straduna. Hladi ga. Svi su se razbježali, a ja ostao. Čekao sam te, nebeska vodo, čekao dugo. MIlijuni su te čekali, pa čemu sada pobjeći? Naime, jedino takva sila s neba može oprati sve […]

Lezi pokraj mene, da zaustavimo starenje

Ne dam ovoj noći da prođe. Stojim u mraku, gore grmi, dolje će kiša. Pola sata do novog datuma koji ne želim. Želim da sve stane. I stoji. Da vrijeme ne prolazi, da zapamtim ovu noć. Po tebi, po koži, po kiši, po znoju i mirisu trešnje u dvorištu. Trešnje koja zrije u svibanjskome mraku, […]

Tonino i Franino

Onaj barba Franino sa Šolte je sidijo u kamcelariji od načelnika pandurije. Načelnik pandurije je rekao: „Aj sad pivaj! Oću da čujen cilu priču!“ Barba Franino je uzdahnijo i počeškao se po ćiverici. Onda je on rekao: „Cila je ova drama počela kad mi je Tonino izložija svoj poslovni predlog…“ Načelnik je pitao: „Kakvi poslovni […]

Dajte mi moju djecu!

Šteta je dana. Svakog dana koji prođe, a da ne vidim njihove oči, svakog dana kojim ne odzvanjaju njihovi glasovi. Šteta je noći u koju ne uplovimo zajedno, tata i sinovi. Šteta je. Jer, dani se ne vraćaju, sati koji su otkucali u nebu nalaze utjehu, ali na Zemlju više ne silaze. Prošli su silni […]