Godina 2023. godina je velikih jubileja Hrvatskog Crvenog križa. Točno prije 145 godina u okviru tadašnje Austro-Ugarske registrirale su se prve udruge pod imenom Crvenog križa ( u Zadru, Zagrebu i Dubrovniku) na tlu današnje Hrvatske sa svrhom pomaganja ranjenim vojnicima koji su se vraćali s bojišta u Bosni I Hercegovini 1878. Ove godine također slavimo 30 godina od priznanja Hrvatskog Crvenog križa kao samostalnog nacionalnog društva u sklopu Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
Tijekom godina organizirale su se i nove udruge u drugim mjestima pod imenom Crvenog križa koje su tijekom ovih 145 godina djelovale unutar 5 različitih državnih tvorevina. Svima je osnovni cilj i misija bila pomaganje ljudima u svakoj vrsti nevolje i potrebe. Najveći doprinos pomaganju svim ljudima u nevolji društva Crvenog križa (tada 110 općinskih organizacija) dala su tijekom Domovinskog rata i poraća. Među njima je i naš Crveni križ Slatina osnovan je u kolovozu 1914., prije 109. godina od grupe građana na čelu s tajnikom Rudolfom Kolibašem – carskim šumarom, takoreći na željezničkom kolodvoru gdje je počeo zbrinjavti ranjene vojnike Austro-Ugarske sa srpske bojišnice u 1. svjetskom ratu.
Jedna od nasušnih potreba bila je i transfuzija krvi osobama koje su uslijed bolesti ili ranjavanja (izgubile veće količine krvi čime im je život bio neposredno ugrožen). Prva transfuzija krvi u Hrvatskoj obavljena je 1923. godine i to direktno iz vene u venu u Ginekološkoj klinici u Petrovoj ulici u Zagrebu. Prvi darovatelji krvi bili su redovito rodbina i prijatelji osobe koja je trebala transfuziju, a često se je krv i plaćala. Prvo dobrovoljno davanje krvi organizirao je Crveni križ Hrvatske u željezari z Sisku 25.10.1953. godine. Od tada akcija darivanja krvi su uvijek dobrovoljne, besplatno, solidarno i anonimno i tako već 70 godina.
Darivatelji krvi su nacionalno blago svake zemlje i zato im prvenstveno država treba pokazati svoju zahvalnost. U RH darivatelji krvi ostvaruju potpuno oslobađanje do plaćanja dopunskog osiguranja u zdravstvu i to žene za preko 25 puta, a muškarci za preko 35 puta darovanu krv. Mnogi gradovi tim darivateljima daju i druge beneficije kao besplatan javni prijevoz, besplatno parkiranje i dr. Hoće li i Slatina krenuti tim putem?
Ove 2023. godine 25. listopada proslavlja se 70 godina organiziranog davanja krvi u RH i tom prigodom Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović uručio je 23. 10. odlikovao je 164 državljana RH za darovanu krv s odličjem Red Danice Hrvatska s likom Katarine Zrinske, za osobite zasluge za zdravstvo, socijalnu skrb i promicanje moralnih društvenih vrednota. Ovo odličje zaslužio je i naš profesor Damir BALKOVIĆ.
„Hvala vam od srca i živjeli! Neću vam reći samo tako nastavite, vrijeme je za druge. Hvala vam na ovome što ste napravili do sada“, rekao je predsjednik RH Zoran Milanović na toj svečanosti. „Ako igdje postoji razlog, da nekom osobno uručim priznanje, onda postoji u vašem slučaju – da svakome stisnem ruku i zahvalim u ime hrvatske države“,
Danas smo pozvali 94 jubilarna darivatelja krvi kojima se ne možemo odužiti, ali na skroman način možemo zahvaliti za veliko srce solidarnosti i humanosti.
Usprkos nepovoljnim trendovima (iseljavanju cijelih obitelji, nedostatku radnih mjesta, udaljenosti od mjesta stanovanja i drugo, darivatelji šireg slatinskog kraja i dalje su na visini, s darovanih oko 950 krvi godišnje, iako se broj akcija s nekadašnjih 40 i više smanjio na svega 6 davališta i 22 akcije godišnje. Danas organiziramo akcije samo u Građanstvu Slatina, MUP Slatina, Srednja škola Slatina, Voćin, Nova Bukovica i Čađavica. Od 1991.
Crveni križ Slatina podijelio je 3.026 jubilarnih diploma:
Za 10 davanja 1126 diploma
Za 20 davanja 798 diploma
Za 25Ž davanja 46 diploma
Za 30 davanja 472 diplome
Za 35Ž davanja 28 diploma
Za 40 davanja 342 diplome
Za 50 davanja 228 diploma
Za 55Ž davanja 11 diploma
Za 75 davanja 55 diploma
Za 100 davanja 10 diploma
Predsjednik Milanović odlikovao 164 dobrovoljna davatelja krvi
Na svečanosti održanoj u Uredu predsjednika Republike Hrvatske uručena su odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za plemenitu i humanitarnu aktivnost darivanja krvi više od sto puta za muškarce, odnosno sedamdeset pet puta za žene, u 2021. godini.
„Hvala vam od srca i živjeli! Neću vam reći samo tako nastavite, vrijeme je za druge. Hvala vam na ovome što ste napravili do sada“, rekao je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović na današnjoj svečanosti koja je održana uoči obilježavanja Dana dobrovoljnih davatelja krvi u Republici Hrvatskoj, 25. listopada. Tom je prilikom predsjednik Milanović poručio da mnoga odlikovanja osobno uručuje ako za to postoji razlog. „Ako igdje postoji razlog, onda postoji u vašem slučaju – da svakome stisnem ruku i zahvalim u ime hrvatske države“, zaključio je predsjednik Milanović.
U ime odlikovanih obratila se dobrovoljna darivateljica krvi Ivanka Brlečić koja je zahvalila na dodijeljenim odlikovanjima te istaknula kako je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja se može pohvaliti dovoljnim količinama sigurne krvi. „To za svaku zemlju predstavlja nacionalno bogatstvo jer bolest i nemoć ne poznaju odgodu. Vjerujem da je svatko od nas ponosan na činjenicu da je svojom krvlju pomogao sačuvati ili produljiti nečiji život kao što će plemenitost drugih možda jednom spasiti i naš život“, rekla je gospođa Brlećić.
Svečanosti u Uredu predsjednika Republike prisustvovali su predsjednik Hrvatskog Crvenog križa prim. Josip Jelić i izvršni predsjednik Robert Markt.
Odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske primilo je 164 dobrovoljnih darivatelja krvi u 2021. godini:
Al-Wakil Alen, Andrec Željko, Antić Milan, Auguštin Mirko, Babnik Marijan, Balković Damir, Beato Vladimir, Bedeniković Petar, Begić Dejan, Bešenić Mladen, Bilić Vlado, Bilić Tonći, Blažek Damir, Božić Antun, Bravdica Luciano, Brezak Božidar, Brlečić Ivanka, Capar Martin, Car-Pavlic Krunoslav, Cetina Darko, Cindori Tihomir, Cinkuš Ivan, Cmrečak Marija, Cvok Damir, Čećnik Krešimir, Čižmarević Đurđica, Čutanec Biserka, Ćosić Josip, Debeljak Ranko, Denžić Ivan, Dobrić Nikola, Drempetić Vladimir, Đurček Darko, Filipec Željko, Filipović Milan, Filković Stjepan, Frljak Kristian, Gabre Ivo, Gardić Dragan, Gibanjek Davor, Godinić Ladislav, Golubić Marko, Gorek Matija, Gorupić Ivan, Grdić Branko, Gregorić Nedeljko, Gregurić Damir, Grlić Dragan, Grošek Stjepan, Gull David, Hanžeković Darko, Hegediš Ivica, Horvat Dražen, Horvatić Robert, Hrupek Vladimir, Huić Gordan, Ištvanić Tugomir, Jakab Antun, Jelić Milan, Jurlina Siniša, Kancijan Josip, Keran Beba, Kifer Tomislav, Kiseljak Boris, Klasić Viktor, Klemen Miroslav, Koledić Ivan, Konečni Vlado, Košta Igor, Kovačević Ahmet, Kršnjavi Goran, Krvavica Zlatko, Kucelj Damir, Kuk Vladimir, Kurilić Ivica, Kurtoić Goran, Kušter Vlado, Ladišić Josip, Laštre Ante, Lešić Mario, Lipnjak Nenad, Lipović Vera, Lončar Ivan, Lončarić Josip, Lovrić Zlatko, Lukčin Miroslav, Lukić Željko, Ljevar Ivica, Malek Marijan, Maligec Krešimir, Mamula Milorad, Manojlovski Leonid, Margetić Dalibor, Marić Zvonimir, Markiš Branko, Marušić Dario, Mašić Mirjana, Mateljan Mihailo, Matulin Tomislav, Mavriček Bojan, Mihalak Dragan, Mikulič Branko, Milovec Zdravko, Molnar Antun, Moučka Franjo, Nađ Siniša, Nežmahen Zoran, Novak Goran, Oršoš Božidar, Pajdak Jovan, Palada Siniša, Pavliček Đuro, Pellarini Josip, Perušić Nino, Petercol Rino, Pežić Željko, Piškorec Darko, Plentaj Tamara, Potočnjak Damir, Predrag Vladimir, Presnac Zlatko, Prugovečki Mladen, Putar Ivica, Radolović Anton, Ratajec Marijan, Rušec Marinko, Sabljak Srećko, Samardžić Vesnica, Sente Branko, Sili Ivan, Skrbin Ivan, Sminderovac Kristijan, Smolčić Borislav, Staničić Silvio, Strmečki Martin, Svržan Vladimir, Šafar Zvonimir, Šiltić Josip, Šimunović Zlatko, Škrapec Stjepan, Štangl Pavo, Štefan Boris, Štimac Igor, Švogor Stanko,Tašler Željko, Telesmanić Anđelko, Tisanić Boris,Tomašek Andrija, Tomašić Dražen, Toplek Dragutin, Trajbar Željko, Tramontana Boris, Trgovec-Greif Ninoslav, Turk Mladen, Uremović Luciana, Varžić Josip, Velko Vladimir, Vužar Željko, Wolff Aleksandar, Zaninović Vicko, Zorc Hrvoje, Zrinjski Zdravko, Žitnjak Zdravka i Žnidarić Ivan.
Matej i Rudolf Kolibaš iz Novigrada Podravskog
Rudolf Kolibaš porijeklom je iz Novigrada Podravskoga. Sin je Mateja Kolibaša (1831. – 1906.) i Klotilde Kolibaš rođene Ceynar iz Zagreba. Otac Matej bio je krajiški časnik. S 18 godina krenuo je kao dragovoljac u rat s banom Josipom Jelačićem 1848. godine, pa je nakon ratnih godina i vojnih ispita službovao u Beču, Čazmi, Sisku, Bjelovaru i Varaždinu, te na kraju postao potpukovnikom. Kao umirovljenik vratio se kući, a mještani su ga izabrali za dugogodišnjeg načelnika općine. Rudolf je jedan od njihovo devetoro djece, a rođen je 4. svibnja 1877. godine u Bjelovaru. Osnovnu školu završio je u Novigradu, gimnaziju u Zagrebu a šumarstvo u Beču kao vladin stipendist. Radio je od 1898. godine u Virovitici, Ravnoj Gori (do 1902.), a potom do 1916. godine kao kotarski šumar u Slatini. Zatim je bio šumarski nadzornik kod virovitičke županije u Osijeku, a od 1920. godine je šumarski savjetnik kod šumarskog odsjeka Ministarstva šuma i ruda u Zagrebu. Nakon ukidanja tog odsjeka namješten je za šumarskog izvjestitelja požeške županije, 1925. godine imenovan je šumarskim nadsavjetnikom i i oblasnim šumarskim referentom kod Velikog župana Zagrebačke oblasti, poslije banske uprave Savske banovine. Godine 1928. imenovan je višim šumarskim inspektorom. Ostavio je dubok trag u Slatini kao osnivač društva Hrvatskog sokola i tajnik vatrogasnog društva i knjižnice, te pokretač gradnje župne crkve, za što je proglašen počasnim građaninom. Bio je jako vezan u Novigrad, kojeg je svesrdno pomagao, a u Novigradu mu se rodilo i jedno dijete. Sa suprugom Juditom Kolibaš rođenom Layer iz Virovitice imao je četvero djece. Umro je u Zagrebu 11. prosinca 1961. godine. Izvori: Blaž MAĐER, Časti i dobru zavičaja, pretisak, Zagreb 1992.; https://www.sumari.hr/sumari/kart.asp?id=9755
(58)