Draga Snježana, nakon toliko prekrasnih godina koje smo proveli s tobom i tijekom kojih si nas sve strpljivo slušala, hrabrila, bodrila i toliko nam nesebično pomagala, došao je trenutak da tvoj vrtić Zeko učini ono što nam nikad nisi dopustila: da ti zahvalimo za svu dobrotu, snagu, ljubav i inspiraciju koju si nam dala.
Za sve nas u vrtiću Zeko uvijek si bila tu, tvoja reakcija je uvijek bila savršena, uzvišena, a pažnja uvijek usmjerena na nekog drugog, nikad na sebe.
Uvijek si postupala moralno, hrabro i nadasve ljudski, onako kako bi mnogi htjeli, a samo rijetki žive. Bila si naša kolegica, ravnateljica, naša sestra, naša majka.
Što reći u ovom tužnom trenutku za koji smo se nadali da nikad neće doći. Samo tvoje postojanje značilo je toplinu i plemenitost i teško je naći riječi dostojne zahvale za sve ono što si bila.
Jer sve to si bila draga naša Snježana, moralna, tolerantna, puna razumijevanja i poštovanja za osjećaje svojih bližnjih, ali i svih nas, strpljiva, snažna, puna ljubavi, velikog znanja i širokog spektra interesa, no opet toliko jednostavna i uvijek dostupna osoba koja je svojim riječima i djelima svaki dan dokazivala svoju dobrotu i beskrajnu ljubav.
Dječji vrtić Zeko i sve generacije djece koje si toliko voljela čuvati će u svom srcu toliko lijepih uspomena na tebe i čuvati će te u svom srcu.
Tvoja obitelj, tvoja vjera i tvoj vrtić Zeko činili su tvoj život cjelovitim i stvorili su od tebe tako divnu i plemenitu osobu kakva si bila.
Draga naša Snježana, tamo gdje si krenula ne ideš dalje sama, već sami ostajemo mi bez tebe. Putuj nam u vječnost naša predivna, prehrabra, prejaka, prevoljena, predivna Snježana.
(1150)