Testosteron
Dana 16. travnja u 19:30 sati, kino dvorani pogledajte kazališnu predstavu Testosteron. Režija: Jasmin Novljaković. Glumci: Enes Vejzović, Sven Šestak, Hrvoje Klobuča, Ivica Puca, Filip Križan, Ivan Simon, Ivan Grčić / Matija Gašpari.
O “Testosteronu” Andrzeja Saramonowicza
Je li život podređen razumu, osjećajima ili smo radije robovi biologije? Upleteni u začarani krug požude, egoizma i želje za ljubavlju, pateći od usamljenosti, možemo li postići sklad sa suprotnim spolom i sami sa sobom? Ovo su neka od brojnih pitanja s kojima ćemo se suočiti nakon gledanja komedije Andrzeja Saramonowicza Testosteron. Iako to ništa ne najavljuje, autor nas stavlja uza zid svima važnih problema, koji se tiču našeg bića, seksualnosti i mjesta u svijetu. On to čini, zabavljajući publiku od prve do posljednje scene, bez pada forme ili usporavanja.
Ali krenimo od početka. Hormonska komedija Andrzeja Saramonowicza “Testosteron” započela je svoju karijeru 2002. nakon premijere u kazalištu Montownia u Varšavi, gdje se postala kazališni hit. Bila je 2007. godina kada je kino verziju Testosterona pogledalo gotovo 1,4 milijuna gledatelja. Proglašena najboljom suvremenom poljskom komedijom, opisuje se kao scenski vješt komad, koji publici jamči izvrsnu zabavu. Snaga Saramonowiczeve umjetnosti su inteligentni i briljantni, a istovremeno urnebesni dijalozi. Neki od njih svojom otvorenošću i grubošću skandaliziraju osjetljivije gledatelje. Dio ih je, na valu popularnosti „Testosterona”, našao je svoje mjesto u svakodnevnom jeziku. Jaka strana predstave je izvrsna struktura i brzi zaokreti radnje, koji bi bili dostojni najboljeg senzacionalnog filma. Saramonowicz majstorski gradi likove, a komedija, intrigantna i dinamična otkriva tajne njihovih života, smiješne i potresne. Autor u intervjuima nije skrivao da želi napisati komad koji, prije svega, neće biti dosadan i koji pruža zadovoljstvo. Također je priznao da bi njegov veliki uspjeh bio prenijeti nešto dublje od zabave. U prvoj recepciji predstavu doživljavamo kao laganu i duhovitu, začinjenu pikantnošću, priču o životnim dogodovštinama sedmorice tipova koji strastveno raspravljaju o … komadima, oprostite .” Blagujući za raskošno postavljenim stolom, one opisuju priče svojih života vođenih ženama. Ljubav, mržnja i žudnja za njima. Odnosi sa suprotnim spolom pokazuju šaroliku i kompliciranu sliku muške stvarnosti. Ovdje učimo o istinama na kojima se temelji poredak svijeta. Navedimo nekoliko primjera: žene dopuštaju blud u financijske svrhe, što je u suprotnosti s tvrdnjom o muškoj percepciji, koja je možda nesofisticirana, ali iskrena u svojoj nesofisticiranosti… Svaki muškarac ženu vidi kao “seksualni objekt” i dalekosežan zaključak da su dečki kao žrtve bili prisiljeni izmisliti nogomet i ako želite gledati ligu prvaka, pređite na Uređenje vrta i okućnice. Konačno upoznajemo i pokretačku snagu koja određuje rodno ponašanje, kemijski spoj – TESTOSTERON. Kako kaže jedan od likova – Buba: On nas tjera da jurimo za ženama od adolescencije do kraja života… On nas čini vječno potencijalnim silovateljima i ubojicama…” Ovaj muški hormon čini dramske likove robovima bioloških refleksa. On je taj koji odlučuje da su muževi, očevi i ljubavnici. Iako njegovo postojanje postaje jednostavno objašnjenje ponašanja likova, Saramonowicz ne staje na zaključku o dominaciji testosterona. U potrazi za mudrošću i skladom, mehanizmi koje je teško kontrolirati stalno nastaju, čovjek ima dušu, ali je i podređen biologiji i kemiji koje vladaju tijelom (ne slučajno, vitalni Stavros dolazi iz domovine Platona i Sokrata) o nezasitnom libidu i kako teško je održati ravnotežu između ovih elemenata svjedoče borbe likova.
Argumenti protagonista prožimaju se izrazitim šovinizmom, ali im je nemoguće poreći da su u pravu. U njima nalazimo mnogo istine, iako je prikazana u krivom zrcalu. Saramonowiczeva umjetnost razotkriva ograničenja kojima su muškarci podložni. Iskrenost također zahtijeva priznanje da im i žene podliježu. „Testosteron”, koji ustrajno koristi šablone, posebno one koji se tiču spola, istovremeno se nemilosrdno obračunava s tim šablonima. Razotkriva macho mitove, ismijava njihove glavne predstavnike Tita i Stavrosa. Ismijava mušku želju za idealnom ženom koja objedinjuje osobine poslovične majke, supruge i ljubavnice. Žene optužuje za koristoljublje i kalkuliranje u vezama. Popis grijeha protiv suprotnog spola jednako je dugačak s obje strane. Svaki od heroja “Testosterona” je drugačiji i dolazi s različitom prtljagom iskustava. Povezuju ih žene, oni samo imaju želju za ljubavlju, ispunjenjem, sličan osjećaj izgubljenosti u svijetu i osjećaj usamljenosti. Ne uspijevaju ne samo u kontaktima sa suprotnim spolom, nego i u obiteljskim odnosima i međuljudskim kontaktima. Oni su primjer jadnog stanja čovjeka u današnjoj zbilji, kulturi u kojoj dominiraju šablone, jednako nedostižne koliko i prazne. Saramonowicz sve to pokazuje namigujući gledatelju, s osmijehom na licu, želeći im dobar provod.
Izvor: POU Slatina
(10)