Cvijeta Grijak: Sretna Nova 2023. godina
Navečer na Silvestrovo sam ispekla rundu Husara s orasima i pekmezom od marelica. Pogledala sam na sat, bilo je 22,15. Riješila sam dilemu gdje dočekati Novu 2023. godinu, da li u dnevnom boravku ili u spavaćoj sobi sa čvrsto zatvorenim prozorima radi smanjenja intenziteta buke novogodišnje noći. Miroslav( muž) se odlučio za dnevni boravak i šareni tv program i barem jedan dobar antologijski film ili nagrađivani film, kakvih u blagdansko vrijeme ima u ponudi. Neki zbog kojeg se ispalti sjediti dva sata pred ekranom u ovoj nestašici vremena. Kćer je otišla oko 21 sat u Tvornicu kulture s prijateljicom, a sin u Varaždin u studentski stan s ekipom iz kvarta.
Moja odluka je pala. Obukla sam pidžamu i oko pola jedanaest zalegla spavati. Pucanje petardama bilo je stalno tijekom večeri, ali podnošljivo, moglo se spavati. Prije dvanaest probudila me silna buka izvana, unatoč čvrsto zatvorenim prozorima. Naglo buđenje prouzročilo mi je loš osjećaj u glavi i tijelu. Čula sam neposredno iza ponoći signal na mobitelu redom kako su stizale poruke, odnosno, čestitke. Jedna od njih bila je od drage prijateljice Svjetlane, sljedećeg sadržaja: – Jel netko objavio III svjetski rat? U Novoj u Novom Zagrebu ratnici su utihnuli. Sretna i radosna ti bila. I emotikoni, dvije čaše pjenušca se kuckaju. Prigodno.
Intenzivno gruvanje u kvartu me izluđivalo još pola sata poslije ponoći. Sjetila sam se ovotjednog prizora iz gradskog busa kada sam se jedno poslijepodne vraćala s posla. Na autobusnoj stanici kod City centra istok, ušla je mlada majka sa sinom od oko desetak godina. Sjeli su na slobodna mjesta preko puta mene. Dječak je imao nježnu porculansku put i pričao glasom koji još nije mutirao. Zagledala sam mu se u nježne dječje prste koji su stiskali najlon vrećicu punu kutija raznih veličina s petardama raznih intenziteta. Odmah mi je prošao kroz glavu prizor raznesene dječje šake devetogodišnjaka od ovog blagdanskog tjedna, dječaka koji je izgubio četiri prsta lijeve ruke i čija je operacija spašavanja ostatka šake trajala satima. Pomislila sam kako je ta majka luđakinja. Prije nekoliko dana odjeknula je vijest o dječaku s raznesenom šakom. Prevrtala sam se po krevetu u nadi da ću uspjeti ignorirati buku izvana, a to mi nije uspijevalo. Razmišljala sam o pirotehnici i jedino opravdanje sam nalazila u pucanju raketa i svjetlosnim efektima vatrometa. To mi je nekako imalo opravdanje, ali pucanje petardi radi proizvodnje buke nema baš nikakvog smisla.
Dapače, upitan mi je lik i djelo onih koji se trude proizvoditi za zdravlje štetnu buku. U današnjim novinama spominju se dva uginula psa od posljedica straha izazvanog bukom detonacija. Moja mačka već treću godinu ovozemaljskog života nekako uspijeva podnositi buku. Muž baš i ne. Podsjeća ga na rat. Zabranio bi da ga podsjećaju.
Danas sam krenula u šetnju kvartom. Na mjestima su ostaci petardi i kojekakvih pucalica, po pločnicima i travnjacima. Smeće poslije slavlja.
Cvijeta Grijak
(206)