Cvijeta Grijak: Prečko

Pisala sam za Slatina net prije malo više od mjesec dana. Bilo je to prošle godine, 6. prosinca 2024. god. U to kratko vrijeme svašta se dogodilo. Najstrašniji događaj bio je napad nožem u Osnovnoj školi Prečko u Zagrebu, koji je počinio 19 godišnji napadač, pri čemu je ubijeno dijete, izbodena učiteljica i još nekoliko učenika je lakše ozljeđeno. Ja sam bila na poslu i imali smo party. Čim smo čuli da okrutan događaj ugasili smo glazbu i na neko vrijeme zašutjeli od užasa. Događaj je prestrašan. U školu upadne sumanuta osoba s psihijatrijskom dijagnozom i nožem napadne djecu i učiteljicu. Ovaj događaj nije se dogodio nekom drugom. Dogodio se SVIMA NAMA. U Osnovnoj školi Prečko u susjednoj učionici, odmah do one u kojoj je izvršen zločin, sjedila je na nastavi unučica meni bliske osobe. Ne ponovilo se.

Jesmo li sigurni, jesu li djeca sigurna u školama? Dobila sam informaciju iz jedne osnovne škole da su djeca reagirala na ubojstvo u školi krajnje ozbiljno i ustrašeno.

Puno je napisa u medijima i stručnih mišljenja kako postupiti i s kojim sigurnosnim, pedagoškim, psihološkim mjerama da se vrati sigurnost u škole. Škola je “sveto” mjesto. Mladić koji je počinio zločin bivši je učenik iste škole.

Nekoliko dana nakon zločina, maloljetni vandali demolirali su prozore na osnovnoj školi, isto u Zagrebu, u Folnegovićevom naselju.

Sjetila sam se jednog davnog roditeljskog sastanka u vrtiću u koji je išao moj sin. Teta na roditeljskom nam je rekla da je prisutan vandalizam u kvartu koji se ispoljava između ostalog i na vrtiću. Noću kada je vrtić zatvoren razbija se inventar, urinira u dvorištu u kome se djeca igraju, razbijaju se boce nakon opijanja, uništavaju sprave za penjanje i nerijetko ima i igala i šprica. Teta nam je rekla da to uglavnom rade bivši polaznici vrtića iz kvarta. Čistačice dolaze prve na posao i prvo počiste terase i dvorište vrtića od staklenih krhotina, boca, limenki, opušaka, prezervativa i smeća, prije nego li dođu djeca.

Nekoliko dana neposredno iza tragedije u Prečkom kada sam odlazila s posla, u tramvaju je bila sumanuta žena koja je glasno govorila kako je netko prati i pokušava ubiti. Spomenula je kako je pobjegla iz Vrapča. To je pričala nekoj svojoj fantomskoj osobi, a mi svi oko nje smo šutjeli.

Nerijetko gradom lutaju i u gradskom prijevozu putuju osobe koje imaju psihičkih tegoba. Tko će znati što im se mota po mislima? Pitanje je da li redovito uzimaju farmakoterapiju koja ih treba smiriti ili vratiti u stvarnost. Tumaraju Gradom bez nadzora. Nije ih teško identificirati, pričaju sami sa sobom, imaju prisilne radnje, neki su smušeni, neki ispuštaju krikove i neartikulirano govore. Kako je moguće da slobodno šeću gradom bez nadzora?

Ne znam što da mislim.

Cvijeta Grijak

(22)