Cvijeta Grijak: Biblioterapija u Novoj godini
Vara li me osjećaj, ali prošla godina brže mi je proletjela nego inače, i eto me nakon bezveznog pucanja petardi, u Novoj godini. Čini mi se da i ova Nova prolazi užasno brzo. Već je 17. siječnja. Kasnim s pisanjem posta za slatina.net, čak 2 dana. Zadala sam si da mjesečno isporučim dragom čitateljstvu i mojoj malenkosti dva teksta. Mogu reći da pisanje odlično djeluje na bolje spavanje. Ova spisateljska komunikacija djeluje kao katarza i oplemenjujuće. Tko ne može spavati, neka si izabere formu u kojoj će iz sebe izbacivati snove, mišljenja, želje, osjećaje, možda se i svađati, plakati, žaliti se, izjavljivati ljubav, pisati gdje je bio i što je radio. Kad tako iskomunicira s komadom papira i olovkom ili s tipkovnicom računala, garantiram, bolje će se osjećati. A tek knjige i čitanje, o tome ću jednom drugom prilikom.
U svakom slučaju, postoji disciplina u okviru velike obitelji književnosti, koja se zove Biblioterapija, pa Internet kaže sljedeće: “Biblioterapija ili terapija knjigom, stara je disciplina koju su prakticirale mnoge civilizacije, od drevnih Egipćana koji su propisivali riječi-lijekove ili starih Grka koji su u tragediji, kao kazališnom izričaju mitološke ili povijesne priče, vidjeli priliku za emocionalno pročišćenje zajednice. Bilo da se radi o kolektivnim ili individualnim oblicima liječenja, do riječi se držalo i uviđala se njezina moć u pokretanju čovjekova duha. Biblioterapija i poetska terapija imaju široku primjenu u radu s ljudima svih dobi i uzrasta i koriste se za održavanje i jačanje mentalnog zdravlja te kao pomoć u rješavanju različitih zdravstvenih problema.”
Knjižnica mi je mjesto posebnog pijeteta. U njoj je pohranjeno dobro, bolje i najbolje što je netko napisao. Trenutno čitam Časopis KAJ, broj 3/4 iz 2022. godine. Stala sam na putopisu koji je napisao jedan autor koji je ozlijedio nogu i onda je tjednima putovao on-line i putem TV ekrana, a naizmjenično su se svakodnevno pojavljivali: Beroš, Capak, Božinović, Markotić i slična ekipa. Pokraj kreveta mi je Turgenjev i Lovčevi zapisi, kojeg su prekrile sobne mucice od prašine. Sljedeća u planu mi je Maša Kolanović. Preporuka s jedne kave. Jedina kazna koju s radošću plaćam je zakasnina u knjižnici.
Počela je ova godina s prelaskom s domaće, na novu domaću valutu. Koliko je domaća ne bih se štela mešati. Neka nam ekonomski analitičar i komentator Damir Novotny s šalom oko vrata s Burberry uzorkom objasni u središnjem dnevniku što nas čeka. Čini mi se važnijom vijest da nam je pala industrijska proizvodnja. U svakom slučaju, nastojim ne vaditi novčanik sve do najviše sile i privođenja radi neplaćanja. Ne znam koliko će mi plaća dostajati u eurima i uz povećanje troškova života. Portali i društvene mreže pune su informacija o poskupljenju svega i svačega, nešto od ranije, a nešto od trenutka uvođenja Eura umjesto Kune, u zoni gubljenja u prijevodu. Ne da mi se preračunavati koliko što košta od onih artikala koje redovito kupujem, od malog bureka sa sirom i špinatom u okviru pauze na poslu, do kućnih potrepština, hrane i ostalog. To je neka vrsta vlastitog građanskog protesta. Vlastita djeca su mi dala nadimak Scrooge, iliti Tvrdica, po glavnom liku remek djela Charlesa Dickensa, „Božična priča“. Mislim da u ovim balkanskim uvjetima moraš biti pas koji laje ili šuti (sasvim svejedno) dok karavane prolaze. U prijevodu, moraš preživjeti kojekakve promjene na koje ne možeš utjecati, i po mogućnosti da te čim manje okrznu. Za utjehu i prijelaz u neku drugu dimenziju, barem privremeno, idem u knjižnicu po novo štivo.
Cvijeta Grijak
(100)