Znam Dubrovkinju koja ima muža i troje djece, ali ipak radi te napaljujuće aktivnosti
Ovako ne varam muža. Ovaj mi kuronja priča perverzije svaku drugu večer, ja sve obavim sama i prevare nema.
“Nabijaj me životinjo moja, uništi me, radi mi što god poželiš, ti si moj bog seksa.”
“Tebi mogu sve reći ljubavi, ti si moj k…., hoću te.”
“Ne želim više vodit ljubav s njim, već mu je čudno, mislim da sumnja, ali nije me briga.”
“Izaći ću s na WC, skinut ću gaćice, čekaj me kraj telefona, šaljem ti fotku.”
Ovakve i slične, još puno perverznije poruke, jure nam iznad glava svaku noć. Jedan od novijih nacionalnih sportova zove se cyber sex. Ljudi na dva kraja Hrvatske, ili pak susjedi koji s sreću u “Pema”, napaljuju se kao životinje, pišući u porukama stvari koje nikada ne bi mogli izgovoriti svojim suprugama ili momcima.
“On ti samo trči za lovom, potpuno me zapostavio, željna sam ljubavi i poljubaca.” “Trebam te noćas, čekaj da ona tvoja luđakinja zaspe, pa se javi, slikaj ga i pošalji mi, hoću ga vidjeti.”
Najčešći razlog je potpuno zapostavljanje partnera i lagano umiranje vatre koja ljude spoji u vezu ili brak. Jedna od vatrenih dubrovačka zagovornica takvih napaljujućih aktivnosti, odlučila mi je otvoriti dušu: “Gle, imamo troje djece, tri curice, on stalno radi, ili barem tako tvrdi. Čak znam da ima neku, ali ne želim se raspitivati koja je to točno i gdje stoji. Neću se rastati bez obzira na sve. Dođe on na kraju k meni i obavi što treba, neka ga. Imamo neki kafić na Lapadu, di ću sad od njega. Neka radi što mu treba, pa ću i ja.”
Ima žena mlađeg frajera u Rijeci, kojeg, kaže, još nikada nije vidjela. Pokazala mi je mobitel pun fotografija golog muškarca, na niti jednoj se ne vidi glava, ali se zato itekako vidi sve što na muškom tijelu može mijenjati veličinu.
“Ovako ne varam muža. Ovaj mi kuronja priča perverzije svaku drugu večer, ja sve obavim sama i prevare nema. Znaš šta ću ti reći, nikada nisam toliko uživala u seksu kao sada s njim. Muža uglavnom obavim, sve je brzo gotovo, navikla sam, pa o tome niti ne razmišljam. Ali ovaj mi izgovara perverzije, napada me, prost je i igra ulogu gazde kojeg moram slušati. S druge stane stalno mi govori da sam predivna, da obožava moje tijelo, da me voli.
Pravi muškarac. Za razliku od ovog mog koji me poljubi na rođendan, a na vani glumimo obitelj. Ipak, znaš, nikad ti ja mog čovjeka nisam prevarila”, kaže napaljenica meni.
“Što želiš da ti danas pošaljem? Da se snimim dok se diram? Dok se tuširam? Lud si, obožavam te, šaljem video za deset minuta, javi mi kako ti je bilo. Mmmmm, htjela bih biti pokraj tebe da ga vidim, pusa.”
Ali, je li cyber sex prevara ili nije? Znam za nekoliko slučajeva u kojima su se ljudi itekako zaljubili, pa i počeli nalaziti. Dopisivanje i emocionalna prevara prelazi u neku vrst ovisnosti, sve je teže zamisliti dan bez upražnjavanja cyber seksa s virtualnom partnericom. Sve je teže provesti dan bez idealnog muškarca koji dijeli komplimente, govori joj da mu je najbolja sa svim celulitom i nesavršenostima koje nosi svijetom. Najčešće ljudi misle da ne čine nikome ništa loše. Ali, žele uvijek još i pomalo shvaćaju da im taj netko otvara srce, posvješćuje da postoji muškarac koji zna s njima, koji točno daje ono što one traže. A ovaj doma ne daje. Afrička šljiva, ne pada. A ovaj doma pada. I ne cijeni što ima. I traži druge. Po logici stvari ovdje se muškarci zapravo ne rangiraju po sposobnosti fizičkog zadovoljavanja požude. Ovdje dobro prolaze literarni tipovi, koji znaju riječima formulirati seks. Oni koji nemaju problema napisati k…. ili svršavanje. A većina prosječnih muškaraca ni to ne zna. I zato ovi neki profitiraju.
I sad, dođeš doma nakon obilaska svih kafića koje kao statusne simbole imaš u preskupom najmu, sjedneš pred televizor, digneš noge i uživaš u Modrićevim majstorijama. Miran si, imaš obitelj, lova ide, iako zapravo trošiš promet, a ne profit.
“Ženooo, što je za objed?” Tišina. “Alo, jel ti mene čuješ ženska glavo?” Tišina.
Što li radi?
Stvarno, što li radi, pa obećala je cijeli ga život služiti?
Stiže SMS.
“Pero, morala sam poslovno u Rijeku. Nemoj se ljutit, ni meni se nije dalo, ali šef inzistirao. Ručak za sutra je u frižideru. Treba ić po curice u školu. Adio, javim se sutra. Volin te.”
(331)