U subotu 22. ožujka 2025. više od 400 članova Prijatelja malog Isusa (PMI) iz Hrvatske i BiH odazvalo se na zajednički susret u Sarajevu – kolijevci Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Voćinsku zajednicu PMI od 44 člana predvodila je sestra Tereza Dokić. U ovoj jubilejskoj godini, svi mi hodočasnici nade, prošli smo kroz sveta vrata sarajevske katedrale, kako bi primili potpuni oprost, zajedno se pripremali i slavili euharistiju te upoznali znakove nade sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa. Prigodni program upućenu na požrtvovni život nadbiskupa Stadlera izveli su članovi PMI iz sarajevske, splitske i zagrebačke provincije. Sestra M. Anđa Vranješ vrhovna poglavarica Družbe istaknula je čvrsto i postojano zajedništvo sestara Družbe i Prijatelja malog Isusa. Svetu misu predvodio je mons. Pavo Jurišić, postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera. Sv. misa završena je zajedničkom molitvom kod Stadlerovog groba.U stanci između dva programa prošetali smo Baščaršijom, pojeli obavezne ćevape (nisu baš bolji od Beginih u slatinskoj Elidi), kupili „tucanu kahvu“, rahatluk i sitne uspomene za najbliže.
Po povratku smo posjetili svetište Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju koje je osnovao i izgradio don Anto Baković (1931.-2017.) glavni promotor pronatalitetne politike u RH koji do svoje smrti nije bio ozbiljno shvaćen niti od jednih vlasti. Preč. Franjo Tomić, župnik ove župe od oko 370 članova i čuvara svetišta sv. Leopolda – apostola ispovjedaonice (znao je dnevno ispovijedati i po 16-20 sati), kratko nas je upoznao sa gradnjom crkve koja je posvećena sv. L .B. Mandiću 1979. kao prva crkva u Hrvata, razvojem pobožnosti, brojnim uslišanjima, zavjetnim misama, ispovijedima i dr. U crkvi malenih gabarita (jer vlasti SFRJ nisu dozvolile veću) ipak ima mjesta za 300 vjernika, jer je unutrašnjost građena na kat) nalazi se i moćnik u kojem je smještena najveća relikvija izvan Padove – dio kostiju svečeve desnice kojom je blagoslivljao pokajnike 40 godina i replika njegove male ispovjedaonice u Padovi. Bogato i sadržajno hodočašće za sve nas.
Ukratko o ndbiskupu Štadleru, Družbi sestra Služavki Malog Isusa (štadlerovki) i Društvu Prijatelja Malog Isusa
Josip Stadler (Sl. Brod, 24.1.1843. – Sarajevo, 8.12.1918.), bio je Vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Banjalučke biskupije, utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, kandidat za sveca, pisac nekih od prvih i veoma znatnih filozofijskih priručnika na hrvatskome u neoskolastičkome duhu.
Rođen je u Sl. Brodu 24. siječnja 1843. u skromnoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije, rođene Balošić. U jedanaestoj je godini ostao bez oca i majke te je za nj skrb preuzela i prihvatila ga dobra obitelj Oršić. Školovanje je započeo u rodnom gradu, nastavio ga je u nadbiskupskom sirotištu u Požegi i Zagrebu, gdje je išao u gimnaziju.
U Rimu na Papinskom Sveučilištu Gregorijani, postao je doktor filozofije (6. 9. 1865.) i teologije (29. 7. 1869.). Za svećenika je zaređen u Rimu 1868. Vratio se u Zagreb. Bio je gimnazijski profesor u Klasičnoj gimnaziji u sjemeništu od 1869. do 1870. godine,[3] a kasnije 1870. – 1881. sveučilišni profesor na Nadbiskupskome liceju koji je 1874. prerastao u Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu u Zagrebu.
Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. prvim vrhbosanskim nadbiskupom u Sarajevu. Djelovao je na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Dao je sagraditi katedralu Srca Isusova u Sarajevu, bogoslovno sjemenište s crkvom sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor. U Travniku je podigao gimnaziju i sjemenište. Dao je sagraditi mnogo crkvi i ženskih samostana. Utemeljio je Družbu sestara služavki Malog Isusa, sa svrhom da se skrbe za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe. Poslao je molbu u Beč, redovnici Franziski Lechner da pošalje časne sestre iz Družbe kćeri Božje ljubavi u Sarajevo. Dobile su posjed „Betanija“ u predgrađu Sarajeva, pomagale su siromašnima i predavale u školi.
Osnovao je sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“ za djecu i starački dom. Zvali su ga „otac i majka naših siromaha“. Bio je iskreno pobožan i rado je molio. Posebno je štovao Srce Isusovo, kojem je posvetio nadbiskupiju. Bio je i veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i sv. Josipa. https://hkm.hr/duhovnost/dr-josip-stadler-isusov-prijatelj-u-brizi-za-siromahe-i-potrebite/
Družba sestara Služavki Malog Isusa
Dana 24.10.1890. u Sarajevu je utemeljena Družba sestara Služavki Malog Isusa koja je životno djelo vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera koje raste, cvate i rađa, uz mnoge kušnje, već 135 godina.
Svrha Družbe sestara Služavki Malog Isusa je „sudjelovati u životu Crkve brinući se za nejaku Isusovu braću: bolesne, siromašne, napuštenu djecu i stare osobe.“ Družba Služavki Malog Isusa, kao jedina autohtona redovnička družba u BiH, razvijala se u Bosni i širila izvan njezinih granica. Najteža je situacija nastala poslije 2. sv. rata kada je Družba izgubila sve svoje kuće i ekonomije u Bosni, pa se Vrhovna uprava Družbe preselila u Zagreb, a sestre po drugim samostanima i župama u Hrvatskoj. Zbog teškoća, progona i stradanja u vrijeme i nakon 2. sv. rata, lišene mnogih svojih kuća i sirotišta, sestre su tako prihvatile suradnju u župnom apostolatu.
Godine 1956. sestre odlaze u inozemstvo gdje rade u domovima za bolesne i nemoćne u Belgiji, Njemačkoj i Italiji, Crnoj Gori, te u župnom apostolatu u Francuskoj, Njemačkoj i Kanadi. Danas ima nekoliko sestara i na Haitiju i u Austriji. Kako se Družba širila tako je rasla i brojem zvanja. Iz tih razloga godine 1969. Družba se podijelila na tri Provincije sa sjedištem u Sarajevu, Splitu i Zagrebu. U sve 3 provincije danas ima oko 250 sestara. https://ssmi.hr/povijest-druzbe/
Uz sestre usmiljenke, sestre štadlerovke evangelizirale su i pomagale letnički narod na Kosovu. Početkom njihovog masovnog egzodusa i preseljenja u voćinski kraj s njima su 1992. došle i sestre Edita i Anđelina Perić. U Voćinu u župi Pohoda Bl. Djevice Marije osnovale su i svoju kuću 21.11.1994. kroz koju su do sada prošle 24 sestre. Sestre brinu o bolesnicima, uređenju crkve, vode župsko pjevanje, predvode obiteljsku molitvu s kipom Malog Isusa po kućama vjernika u Došašću i drugim prigodama. U Družbi je trenutno 10 sestara porijeklom iz Letnice, od toga 3 mlađe sestre rođene u Voćinu. Ukupno je letnički kraj darovao Crkvi 40 časnih sestara, čime se ne može pohvaliti baš puno i većih regija.
Prijatelji malog Isusa
Prijatelji Malog Isusa (PMI) suradnici su Družbe sestara Služavki Maloga Isusa. Majka Mirjam Dedić, tadašnja vrhovna glavarica Družbe, došla je 1994. na ideju da se oformi društvo suradnika koji nisu članovi Družbe, ali žive i djeluju u duhu Družbine karizme i njezine duhovnosti. Oni na taj način u svojim životnim okolnostima proširuju naše poslanje služenja potrebitima. Prijatelji Maloga Isusa žive u trajnom prijateljstvu s Malim Isusom; oni imaju srca za Njegovu i našu najmanju braću: za napuštene, bolesne, osamljene i siromašne. U svakodnevnom životu svjedoče im poruku radosne vijesti: svojim posjetom, radom za napuštenu djecu, informiranjem, pozivanjem te uključenjem i drugih na razne susrete i aktivnosti. Moleći se i pomažući siromašne krajeve i ljude, PMI brinu o školovanju siromašne djece i pomažu djeci s posebnim potrebama. U njihovim srcima neprestano odzvanja ona Isusova: “Što god ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili.” U Voćinu su PMI osnovani 1996. i danas ih aktivno djeluje 50-tak.
https://ssmi.hr/pmi/hrvatska/veza-solidarnosti-i-krscanske-ljubavi-s-bolesnim-i-siromasnim-osobama
Vladimir Jelenčić
23.03.2025.
(27)