Ljeto i dugi sunčani dani su tu i obično bježimo u hladovinu, ako je moguće, a u slobodno vrijeme pa i ako nismo na godišnjem odmoru, posežemo za nekom dobrom knjigom. Za čitanje obično odabiremo knjige o kojima smo negdje nešto čuli, pročitali, knjige koje su dobile neke nagrade, po preporuci ili volimo samo određene žanrove, pisce, izdavače, posudimo knjigu u knjižnici po preporuci knjižničara ili drugih čitatelja.
Čitajući knjigu za zadnji susret Čitateljskog kluba Gradske knjižnice i čitaonice Slatina, 11. srpnja 2023. pokazalo se da pri odabiru knjige za čitanje ponekad treba zanemariti sve silne nagrade koje je neki roman dobio, pohvale čitatelja i odabrati knjigu koja će, s obzorom na godišnje doba u kojemu se čita, tematikom, stilom pisanja, više odgovarati.
Ovaj put članovi Čitateljskog kluba Gradske knjižnice i čitaonice Slatina čitali su roman „Grad i Grad“ britanskog pisca China Mievillea koji se često uspoređuje s Kafkinim romanom „Dvorac“, odnosno s orvelovskim svijetom. O romanu govore kao o egzistencijalnom trileru koji je pokupio najveće žanrovske nagrade: nagradu Arthura C. Clarka, Hugo i World Fantasy. Međutim, bez obzira na sve te pohvale, ovaj je roman kod članova kluba izazvao određeni otpor, odnosno većina nije do kraja pročitala knjigu, a neki su članovi zastali već na samome početku romana. Iako nas je na samom susretu bilo malo, godišnji su, u klub su stigli jako dobri osvrti na pročitano, stoga ih navodimo u fragmentima.
Jedna naša vjerna i dugogodišnja članica kluba i Gradske knjižnica Slatina vrlo je lijepo dočarala atmosferu, radnju romana: „Beszel i UlQoma postali su dva odvojena grada nakon Rascjepa, povijesnog čina kojeg se nitko i ne sjeća, ali svi na tome ustraju. Gradovi su razdvojeni nekom vrstom psihološke željezne zavjese. Fizički povezani, imaju čak i neke zajedničke( šrafirane) zgrade i dijelove ulica, ali stanovnici obaju gradova strogo se drže pravila o neviđenju, neslušanju, nemirisanju ljudi iz drugog grada. Već kao djeca intenzivno uče pravila ponašanja, stilove odijevanja, dozvoljene boje, načine hodanja i držanja. Ako se ne pridržavaju pravila, pojavi se Proboj koji ih odvodi i više se ne vraćaju. Izuzetak su turisti koji nisu dobro shvatili pravila. Iz jednog se grada može ići u drugi samo sa službenom dozvolom, a tada se moraju distancirati od svojih sugrađana, makar bili u istom kolnom traktu ili trotoaru. U takvoj situaciji događa se ubojstvo u UlQomi iz koje je leš prevezen ukradenim kombijem u Beszel. Nastaje uobičajena kriminalistička obrada, a inspektor Borlu iz Beszela službeno odlazi kao pomoćnik inspektoru Dhattu u UlQomi. …. Sve u svemu, ako uspijete savladati uvodni dio (govoreći si da to nije nešto što vi obično čitate) prilično zanimljiv tekst koji vam daje mogućnost da izaberete sami je li to razdvajanje samo psihološka sposobnost ljudi da norme ponašanja odlažu u odvojene pretince ili kao kritiku ekonomske, društvene i rasne getoizacije ljudskog društva u cjelini…“
Roman je po svojoj radnji, strukturi, zamisli prilično složen i zahtjeva aktivnog čitatelja. Naša druga vjerna članica kluba i knjižnice ističe: „Nakon početnih 50-ak stranica sam malo po malo počela shvaćati značenje opisa romana – weird SF. Najprije je krenula zbunjenost, pa istraživanje karte Europe, prihvaćanje postojanja izmišljenih gradova, usvajanje pojmova poput: šrafirano, total, ne vidjeti, Proboj, onda izgovor imena i mjesta i polako se stvorio trenutak kad mi se posložio mozaik i priča romana je za mene mogla krenuti. Maštoviti labirint iza kojeg se krije više manje klasični krimić s tradicionalnim zapletima i raspletom. Za vrijeme čitanja priželjkivala sam ilustraciju gradova i morala sam se podsjećati kako čitam SF i nema logične jednostavnosti, tako da sam stvorila svoju sliku i kretala se po njoj zajedno s likovima… Zanimljivo je to što usprkos ideji weird SF-a iz romana izvire apsolutna stvarnost koja nas okružuje u neizmišljenom svijetu. Borba za moć, prevlast u svim segmentima društva, naravno protkana s neizostavnom politikom, općepoznatim opisom političara u jurišu na osobnu dobrobit. Jer koga briga za stanovnike dva grada koji žive prema nametnutim pravilima kako bi ih se moglo lako kontrolirati, a i kažnjavati. A čitamo priču o ubojstvu. Rekla bih da je knjiga čisti komadić raja za ljubitelje krimića, ali samo ako preferiraju i neutabane staze scenarija pored već viđenog. Mene je pak zaintrigirala maštovitost ideje romana, sviđa mi se otkrivanje novog načina pričanja klasične priče, kad je riječ o krimićima…“
Ovaj roman zahtjeva angažiranog čitatelja koji će zajedno s glavnim likom romana, inspektorom Borluom, koji nas uvodi u svijet, atmosferu Grada i Grada i kroz cijelu priču, proći sve stupnjeve neznanja, sumnje, shvaćanja. Naša treća vjerna članica Čitateljskog kluba i knjižnice fino dočarava sve dileme čitatelja: „Knjiga je svakako zanimljivo štivo i jasno mi je zašto je dobila brojne nagrade. Međutim, bavi se svim onim stvarima koje na dnevnoj bazi pokušavam izbjegavati kao što su politika, desničari, otuđenje, razdiobe, ekonomske nejednakosti, podijeljenost, kršenje ljudskih prava, cenzura i samocenzura, teorije zavjere, ima svega. Dva grada, zapravo jedan s nevidljivom granicom, različitih ekonomskih mogućnosti, otkud nam je to poznato? … Ne koriste se stvarni gradovi niti regije, ali elementi poznatih podijeljenih mjesta na svijetu su prepoznatljivi… Tu su također nedodirljive nepoznate sile, jesu li stvarne ili nisu, svi bi željeli znati. Tko su, zašto imaju moć privoditi i ispitivati poslije čega ljudima nema traga? Ne rade li ili su radile tako mnoge obavještajne službe, možda za neke nepoznate grupe koje preko njih imaju moć da iskorištavaju slabije. To su elementi mnogih teorija zavjere koje kruže i množe se ponajprije na društvenim mrežama. Svijet koji poznajemo uobličen u detektivski roman. Nema zapravo ničeg nadnaravnog, samo su poznate stvari skupljene i koncentrirane u jednoj priči. Detektiv koji priča priču više podsjeća na starog inspektora Margreta, a gradovi na Ghotam City iz Batmana, sivi zapušteni, prljavi, osobito onaj slabijeg statusa. Ljudi su preplašeni da ne učine nešto zabranjeno pa pokušavaju ne vidjeti, ne čuti, ne mirisati. Priča je prepuna detaljnih opisa svega i svačega, ali se pažljivo izbjegava opis bilo kakve emocije. Navodi se samo strah, a i to je navedeno izrijekom, ne opisom. To je ono što knjigu čini teškom za čitanje, napornom toliko da odustajemo… Još bih spomenula jezik. Brojni izrazi za koje je trebalo naći adekvatni prijevod bio je za prevoditelja pravi kreativni izazov. Trebalo je naći izraze koji ne podsjećaju ni na jedan poznati europski jezik, a da ipak nešto znače, kao ilitanski jezik (na bazi latinskog) i besžki (na osnovu grčkog). Tu su izrazi kao šrafura, unioniti i slične, koji na hrvatskom, mislim bar, ništa ne znače, možda na nešto podsjećaju. I riječ Proboj, ponekad pisan i malim slovom izgleda podrazumijeva s jedne strane neku organizaciju, a s druge skup prekršaja koji se kažnjavaju…“
Kao što navodi naša vjerna članica ovu knjigu neobične proze možda bi bilo bolje da čitate u neko drugo godišnje doba.
Od članova Čitateljskog kluba Gradske knjižnice i čitaonice Slatina roman „Grad i Grad“ britanskog pisca China Mievillea dobio je srednju ocjenu 3,22, a naše članice koje su poslale ove osvrte na pročitanu knjigu zaslužile su čistu peticu.
Glavni lik romana, inspektor Tyadora Borlua na samom kraju romana progovara: „Ovdje gdje se nalazim svi smo filozofi, a između ostalog raspravljamo i o pitanju gdje mi to zapravo živimo. Po tom pitanju sam liberal. Živim u međuprostoru, da, ali isto tako živim u Gradu i Gradu“.
Za sljedeći susret Čitateljskog kluba Gradske knjižnice i čitaonice Slatina, 8. kolovoza 2023. u 18.30 sati čitamo roman „Na odmoru“ Emme Straub. Dugo planirani odmor, rajski otok, čudesne plaže, planina, ali…
Volite li čitati knjige i podijeliti svoje doživljaje pročitanog s drugima, slobodno nam se možete pridružiti. Obogatit ćete nas, a nadamo se i sebe jednim novim iskustvom.
Marija Cindrić
(108)