Ako vas zanima kako će izgledati shitstorm koji nas čeka:
- nazovite civilnu zaštitu koja se ne javlja ni nakon 50 poziva;
- nazovite HZZ gdje će vam svaka osoba dati potpuno drugačiju informaciju o mjerama;
- pošaljite mail na HZZ i odmah će te dobiti odgovor. Da je mail server pun i da mail nije prošao.
Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika. Prije nego li i on odseli iz države.
Toga moramo biti svjesni, iako je očito da pola države, uključujući cijelu vladu, toga nije svjesno. Država nam živi od turizma (ukupni prihodi turizma u BPD-u su nam oko 20%) umjesto od industrije i to će nas pokopati već ove godine.
Ono malo industrije što je ostalo odlučila je pokopati vlada u ova dva tjedna, sa odlukama i mjerama iz kojih se može zaključiti samo jedno – da su pred nas stavili mjere kojima očekuju da će se poduzetnici ponovno zadužiti i po tko zna koji put prebaciti teret sustava na svoja leđa, te vlastitim zaduženjima osigurati nastavak financiranja javnog sektora i države. No. Fucking. Way.
Include sada ima casha pa se za nas ne brinem (za sada). No, da smo u situaciju u kojoj nam je jedini spas uzeti kredit za obrtna sredstva, koji vlada nudi kao mjeru, i time se zadužiti da bi najmanje 1/3 tog kredita otišla u državni proračun – radije bih zapalio cijeli ured i prijavio se na biro da ubrzam raspad ovog cirkusa. To predlažem svima onima kojima je kredit sada jedini izlaz, jer kreditom ne spašavate sebe.
Ministar Horvat večeras je pokazao da nije ministar ni gospodarstva ni poduzetništva, a najmanje obrta. Njegovo svađanje s novinarima i kontrapitanja poput „a kome od ovih vrijednih ljudi u javnom sektoru bi vi dali otkaz“ pokazuju da je on očito ministar javnog sektora. Umjesto da se bori za poduzetnike, pa čak da prividno glumi u medijima da mu je stalo, on se odlučio priključiti timu „opet spasimo javni sektor preko grbače poduzetnika“.
Zadnja dva tjedna vjerujem da svi poduzetnici svoj dan organiziraju tako da dva sata izdvoje gledajući press konferencije i onda još jedan sad čitanju informacija online, nakon čega se ne može zaključiti ništa. Planiramo i izmišljamo toplu vodu da organiziramo posao da barem koliko-toliko funkcionira. Pa onda danas čitam po komentarima u medijima da nas privatnike boli k za zaposlene kad ih tjeramo na posao u ovim danima i da privatnici samo gledaju svoj profit i da su izrabljivači. Nitko trenutno ne shvaća kakav teret i stres je na privatnicima. Koliko tisuća i tisuća radnih sati smo uložili u naše kompanije da bi nas sada netko prozivao izrabljivačima, a vlada sprdala mjerama koje su donijeli.
Otkazi se dijele na sve strane – u malim i velikim tvrtkama, u turističkim i IT tvrtkama. Pool kandidata koji nam se prijavljuju za posao se ovaj tjedan toliko povećao da će naš odjel ljudskih resursa sljedećih tjedana samo slati zahvale na prijavi. Sve kolege sa kojima sam pričao do ljeta će otpustiti barem nekoliko ljudi, a kod malih tvrtki nekoliko ljudi je pola tvrtke.
(92)