Cvijeta Grijak: Šumom i drumom
U prošlom postu dotakla sam se teme o najezdi štitaste stjenice na krošnje hrasta. Za pretpostaviti je da je smanjen prirodni priraštaj drvne mase hrasta. Nadajmo se da neće izumrijeti. U našoj himni „dok mu hrašće bura vije“, u stvarnosti se događa. Tema je opsežna i nisam izrekla sve što sam namjeravala.
Tema vezano za šumsko gospodarenje postala je aktualnom u nazad dva, tri desetljeća od kada su građani Hrvatske zamijetili suspektnu sječu i izvoz drvne mase, trupaca iz šuma, kao nikada do sada. Građani su reagirali na sječu i stabala manjeg promjera. Nadalje, zamjećeno je bezočna sječa čitavih šuma do posljednjeg stabla što ranije nikada isti građani nisu imali priliku vidjeti, osim kada je u pitanju bilo trasiranje kakvih prometnih ili drugih objekata kroz šumske parcele. Sječene su šume i na način da se ostave stabla rubom šume, a u sredini sve se posiječe bez obzira na debljinu stabla. To i laici mogu zaključiti da nije riječ o prorijeđivanju šume, već o bezočnoj sječi. Postavljeno je pitanje opravdanosti zamjećene prekomjerne sječe prije više godina Hrvatskim šumama. Odgovor smo dobili javno na HTV. Hrvatske šume poslale su nam nekog idiota koji je stajao na prostoru posječene šume i rekao sljedeće jeftino obrazloženje u kameru: „Eto vidite, tu gdje ja stojim, na kvadratnom metru zemlje, raste stotinjak mladih biljčica“, mislio je na šumske vrste. „Tu će za sto godina opet biti šuma.“ U prijevodu, čekajte magarci dok trava naraste. I u tom slučaju možemo dočekati da trava naraste. Idiot iz Hrvatskih šuma govorio je o obnovi šume kao da je riječ o kukuruzovini koja naraste u par mjeseci. Po stručnom obrazloženju mi svi bismo trebali živjeti kao Korni kornjača, tristo godina, da dočekamo da naraste nova šuma. Stručnjak iz Hrvatskih šuma vrijeđao nam je inteligenciju svojim obrazloženjem.
U medijima često se piše o deforestaciji šumskih predjela diljem svijeta, tropskih šuma u Amazoniji. Mi gledamo naše užase deforestacije.
Ja se svake godine u ljetnoj sezoni naježim od prizora požara na Jadranskoj obali, otocima i zaleđu.
Pitam se ima li kraja ljetnim šumskim požarima na obali? Frapirao me podatak objavljen u dnevnim novinama da je ove godine, 2024. opožareno 430% više površina nego li u 2023. godini. Svi znamo kako je teško obnoviti šume i raslinje u obalnom pojasu i kako tamo stabla i raslinje sporije raste.
Isto tako, suše su prisutne godinama u Slavoniji. Šume nam trpe.
Čitala sam kako se počela koristiti moderna tehnologija u pošumljavanju putem dronova koji iz zraka sipaju sjemenke drveća na nepristupačna područja. Sjemenke su obložene glinom i nekim dodacima koje je štite da ne budu pojedene i da postignu klijanje.
Nadajmo se da nije prekasno.
Cvijeta Grijak
(40)