Cvijeta Grijak: Što ćemo jesti?

Vozim se po lokalnim cestama od Sesveta prema Zagorju, točnije, prema Stubičkom Strmcu gdje imam vikendicu. Prolazim preko Kašine do Laza, otkuda se spuštam u Sveti Matej, put Gornje i Donje Stubice. Prolazim pokraj Termi Jezerčica i ulazim u Stubičke Toplice. U tzv. Stubakima siječem centar i vozim prema zapadnoj strani Medvednice, pa sve do početka Parka prirode Medvednica.

Putem iz auta (muž vozi) promatram prirodu, kuće, dvorišta, i posebno ove jeseni gledam ima li voća po dvorištima. Moj odgovor je – NEMA! Na prste jedne ruke izbrojala sam stabla jabuka ili krušaka u nekim dvorištima na kojima je bilo plodova za dvaput ispeći voćnu štrudlu. U dvorištu moje vikendice rastu tri jabukova stabla i jedna mala kruška koja unatoč svojoj veličini dosta rodi. Dvije jabuke slabo, samo jedna, sorte Idared dobro je rodila prethodnih godina. Međutim ove godine nemam niti jedan plod jabuke na stablima, niti jednu krušku. Susjed prekoputa s kojim se družimo i roštiljamo, isto tako, niti jedan jedini plod voća mu nije narastao. Čak mu je jednu uvijek rodnu krušku, polomila ljetna oluja 19. srpnja. Iz njegove priče, sve naše voćke i njegove bile su prepune cvijeta u proljeće.

Rijetko koju nedjelju se dogodi da ne pogledam na HTV 1 Poljoprivrednu emisiju. To mi je ritual prije ručka, a prije NU2. Upravo se ne mogu načuditi kada pokažu neki voćnjak u kom je nešto i rodilo. Ove godine bilo je nešto marelica, bresaka, šljiva, grožđa i bobičastog voća. Trešnje su zlata vrijedile na tržnicama. Orah nije rodio četiri godine. Rodio je prošle godine. Ove godine opet je obolio. Lješnjaci su nešto bolje prošli. Pretpostavljam uz primjenu agro-tehničkih mjera.

Na plantažama rastu uglavnom hibridne sorte voća. Po dvorištima raste svašta, pretežito stare sorte voća koje su neusporedivo otpornije na vremenske i druge nedaće koje nam vraćaju klimatske prilike (ove godine pravilo je srušeno). Tko imalo zna o starim sortama voća, one su bogatije hranjivim tvarima nego nove sorte i otpornije su na mnoge prirodne nepogode i možete jesti koru koja nije ničim tretirana osim uobičajenim suvremenim zagađenjima. Pitam se, jesmo li do te mjere uništili klimu da niti stare i žilave sorte biljaka koje uzgajamo za prehranu ne mogu slijediti promjene i prilagođavati se tako brzo kao što se mijenja klima!?

Čini se da je isto s povrćem. Za primjer, moja mama sadi neku staru sortu graha – sitni zelenček, više od 50 godina. Lokacija Virovitičko-podravska županija. U zadnjih pet, šest godina ostala je bez sjemena. Grah uopće nije imao plod. Ne pamtim da neka kultura nije rodila svake druge ili treće godine, ili barem da rodi toliko da sačuvaš sjeme.

Jedno dijete iz jedne osnovne škole u Zagrebu, iz predmeta Priroda i društvo, na pitanje, gdje rastu jabuke, odgovorilo je:

– U Konzumu.

Šalu na stranu, moje je pitanje, što ćemo jesti ? Kuda ide ovaj svijet?

Cvijeta Grijak

(52)