Cvijeta Grijak: Kućni ljubimci

Stanujem u urbanom naselju višekatnih blokova zgrada sa dosta zelenih površina i malih parkova. Jedan od njih je i ograđeni park samo za pse. Okolo naselja ima livada i šikara pogodnih za izvođenje pasa na šetnje i trčanje. U njima je stalno poneki čovjek i poneki pas ili više njih, u određeno doba dana.

Imam dojam da je u kvartu velik broj ljubimaca, nešto mačaka i ponajviše pasa raznih boja, veličina i ćudi. Mačke nemaju životinjsku ćud koja je tako nametljiva, zahtjevna i prilagodljiva kao pseća. Mislim da su psi komunikativniji od mačaka i utoliko podatniji za čovjekovo društvo. Razumijem sve te usamljene duše koje žive same i puno im znači da u svom domu imaju makar psa koji će uz njih disati i s kojim će komunicirati na jeziku s kojim se pas i čovjek mogu najbolje razumjeti. Razumijem svu djecu i roditelje kojima je ljubimac član obitelji. Čitam na portalu Telegram da će biti donijete promjene Kaznenog zakona kojim će se napuštanje kućnih životinja, pasa i mačaka kažnjavati zatvorom i novčanim kaznama. Napuštanje živih plišanaca kojima mnogi ugađaju svojoj taštini najčešće se događa kada pojedinci i obitelji kreću na godišnji odmor ili kada im dosade. Niti prihvatilišta napuštenih životinja nemaju dostatne kapacitete za prihvat. Na nemilost i milost ulice ostavljaju svoje “plišance” u kojima kuca pravo srce i moraju jesti i piti vodu i za njima se mora čistiti.

Ljudi putem svojih ljubimaca sklapaju poznanstva i druže se. Izvođenje ljubimaca ima i zdravstvene koristi.

Mi kod kuće imamo mačku pronađenu 2019. u garaži. Uvijek ju vodimo sa sobom kad idemo kod djeda i bake u Slavoniju. To je maci izlet kada ide u kuću sa dvorištem u kojem može švrljati i počastiti se jedenjem trave. Zapravo, mi mačku mučimo na način da mačka ne ide izvan stana. Rijetko je izvodimo. Ranije, mačke smo puštali van, međutim, nisu dolazile kući i po dva tjedna. Kada bi došle kući obično su imale na sebi i do desetak krpelja i nekoliko puta smo ih odnijeli veterinaru zbog krpeljnih bolesti. Uglavnom, nisu neki uvjeti u stanu za držanje mačke.

Držanje pasa i mačaka na selu se podrazumijeva kao normalno držanje domaćih životinja koje ima svrhu. Mačke tamane glodavce koji uništavaju usjeve i hranu, a psi noću tjeraju lisice i druge životinje koje noću dolutaju na posjed i najavljuju posjetitelje. I na selu se mora čistiti dio dvorišta koje koristi pas. Mačke svoje ostatke zakapaju u mekano ili pjeskovito tlo.

Držanje životinja u gradu ima svoju ne malu cijenu; potrebno je kupovati hranu i razne druge potrepštine do specijalnih igračaka za kućne ljubimce. Cijena zdravstvene skrbi za životinje može biti značajna stavka u kućnom proračunu.

Na selu i u manjim mjestima psi i mačke uglavnom jedu ostatke ili ono što jedu njihovi vlasnici.

Ujutro kada napustim stan i krenem na posao, putem do autobusne stanice pa do radnog mjesta nailazim na lokvice i fleke od pseće mokraće kako se slijevaju sa zidova i uglova gradskih kuća. Kako je u mom kvartu, tako je i usred Grada po fasadama, zatim, na Ilici, dok ne dođem do kuće u kojoj radim. Lokvice mokraće teoretski mogu biti i ljudske. U svakom slučaju o bilo čijoj mokraći je riječ, ista zaudara. Meni je sasvim svejedno da li se popiškio, vlasnik psa ili njegov pas – neprimjereno za vidjeti i neprimjeren miris širi se centrom grada.

U gradu vlasnici pasa su dužni skupljati izmet iza njih. To čine tako da pokupe u plastičnu vrećicu i bace u posebne spremnike za odlaganje pseće kakice. Na selu, to se pomete i baci u spremnik za stajsko i drugo gnojivo, eventualno u kompostanu i završi kao organska tvar koja se vrati natrag u prirodu kao gnojivo.

U gradu je neprimjereno i ružno vidjeti organsku tvar, pseću kakicu na gradskom travnjaku. Vlasnik ju pokupi u plastičnu i time postaje otpad koji se ne može razgraditi. Ima neodgovornih vlasnika koji ne pokupe nered iza svog psa i opet napominjem, sasvim je svejedno učinio je to pas ili njegov vlasnik.

Cvijeta Grijak

(46)