Cvijeta Grijak: Javno zdravstvo
Opet ja o medicini. Ovaj put pisat ću o nekim novim staklenim bolnicama, na nekima piše i „specijalna“, (privatne?) koje niču po Zagrebu, a koje viđam kad putujem na posao. Smještene su usred najprometnijih pravaca, okružene sa svih strana isparavanjem iz auspuha automobila, autobusa i kamiona. Stare zagrebačke bolnice (javne) mahom su smještene na gradskim brežuljcima na višim nadmorskim visinama sa zelenim, pretežito s parkovnim okolišem. Već sam taj dojam ulijeva mi veće povjerenje u misiju izgradnje i otvaranja zdravstvene ustanove pod okriljem javno zdravstveno dostupne medicinske pomoći. Ove staklene bolnice valjda služe za adaptaciju na sve veće zagađenje okoliša s CO2 i teškim metalima, pa su smještene kako bi se pacijent bolje prilagodio suvremenim trendovima života uz staklenički efekt i zagađenje mikro česticama koje udišemo svakodnevno. Ne smiješ otvoriti prozor ujedno i zbog zagađenja bukom. Tko se to tako praktično dosjetio da na tim mjestima izgradi ni manje ni više nego bolnicu. Nemaju niti parkirna mjesta. Pitam se s čijim novcem se otvaraju privatne bolnice, koliko košta takva jedna? Jedan dan ću „sjesti“ na telefon i zvati barem jednu takvu da vidim što se tamo nudi i za koliko novca. Piše po medijima i da neki tamo slavonski lovator ulaže preko 20 milijuna eura u otvaranje privatne bolnice nadomak Osijeka. Nekako mi te privatne bolnice upućuju i ukazuju na feudalnu razliku unutar domaćeg svekolikog pučanstva.
Prije nekoliko godina pronašla sam autora, liječnika i povjesničara medicine, Željka Dugca (Željko Dugac) koji se između ostalog bavi proučavanjem lika i djela Andrije Štampara. Knjiga sam pronašla u Gradskoj knjižnici a naslov glasi, „Kako biti čist i zdrav“. U toj knjizi autor pretrčava više od dva i pol stoljeća i donosi dokumentaciju procesa nastajanja javnog zdravstva.
Reforme po pitanju zdravlja puka započela je Marija Terezija sredinom 18. stoljeća. Jedna od reformi bila je zakonsko ograničenje visine feudalne tlake i zamjena istih porezima jer od pretjerano iscrpljenih kmetova nije bilo nikakve koristi, niti vojne, niti gospodarske. Reforme su uzrokovale pobunu domaćeg plemstva. Marija Terezija poslala je na područje tadašnje Hrvatske luksemburškog liječnika Jeana Baptistea Lalanguea (1743 – 1799) koji po dolasku zatiče i u svojim izvješćima ističe vrlo loše higijensko, prehrambeno i zdravstveno stanje stanovništva, te neprosvijećenost i siromaštvo. Slijedile su zdravstvene reforme kako u cijeloj Europi, tako i na prostoru Hrvatske i u narednim stoljećima.
Koncem prvog desetljeća 20. stoljeća još kao student medicine s javnim radom počinje ANDRIJA ŠTAMPAR-zagovaratelj socijalno medicinskih ideja.
Nakon Prvog svjetskog rata na prostoru Hrvatske vlada loše zdravstveno stanje velikog dijela stanovništva, posebice seoskog, epidemije zaraznih bolesti, slaba prehrana i stanovanje, primitivna obrada zemlje, gospodarske posljedice rata, neprosvijećenost o osnovnim zdravstvenim pitanjima i slabo razvijena zdravstvena infrastruktura. Andrija Štampar slijedi trendove u Europi vezano za novo shvaćanje po kom liječnik treba biti usmjeren ka širokoj populaciji i poboljšanju narodnog zdravlja. Štampar ističe „kako liječnik ne smije biti ekonomski ovisan od bolesnika“ i rješenje vidi u „etatizaciji medicine“. „On time lomi klasičan obrazac po kojem se liječniku plaćaju usluge i traži nov sustavu kojem će liječniku plaćati država, zdravstveno osiguranje ili bilo koja druga organizacija, a ne izravno sam pacijent.“ Neki su optuživali Štampara za socijalističko-komunističke aktivnosti u to vrijeme.
Iz ankete objavljene u „Glasniku Ministarstva narodnog zdravlja“ iz 1928. stoji sljedeće izvješće: „Bukvalno ljudi žive u gorim uslovima nego stoka, higijena nije u opće poznata… Seljak se ne zna odijevati, hraniti, gol je i bos, neopran, duševno i tjelesno zapušten. K tomu odan piću. Svoju kuću, ono mjesto koje je izvor svakog ljudskog dobra i zla ne zna i neće da uredi.“
Zahvaljujući pomoći Rockefellerove fondacije između dva rata, Štampar ističe kako je dobivenom pomoći izgrađena Škola narodnog zdravlja, higijenski instituti, sestrinska škola te ostvaren novi oblik zdravstvene organizacije. „Zdravstvena organizacija Lige naroda i Rockefellerova fondacija svakako su najznačajnije organizacije koje su idejno i financijski oblikovale taj proces.“
Za pisanje ovog posta koristila sam kao izvor informacija Knjigu Željka Dugca, koju preporučam da ju pročitate. Kad ju pročitate, a nije prevelika, svega 150 stranica, saznat ćete vrijednost Andrije Štampara i njegovih djela priznatih u svijetu. Informacije o takvim ljudima kao Što je Andrija Štampar trebaju doprijeti do svakog malog čovjeka da osjeti i spozna veličinu do koje pojedinac može doseći svojim moralnim stavovima, svjetonazorom, plemenitošću i radom, da takvi pojedinci budu uzor kako ćemo nastaviti uređivati svoje društvo.
Pročitajte knjigu, osjećat ćete se kao bogat čovjek kada pročitate kako je teklo zdravstveno prosvjećivanje od Marije Terezije, Andrije Štampara nadalje i uspostava Javnog zdravstva i tko je sve sudjelovao u procesu. Bit ćete prosvijećeni kada saznate koliki je trud uložen u procese. Bit ćete fascinirani. Ja jesam.
Literatura:
- Wikipedia: Marija Terezija Austrijska
- Wikipedia: Andrija Štampar
- Željko Dugac, Kako biti čist i zdrav; Srednja Europa Zagreb, 2010.
Cvijeta Grijak
(63)