Cvijeta Grijak: Bankarenje u Hrvatskoj
Ovih dana, kako sam na godišnjem odmoru, listam portale na mobitelu i naišla sam u 7 dnevno na članak o poslovanju banaka u Hrvatskoj. U naslovu stoji kako su banke od građana izvukle neto dobit od 1,36 milijardi eura u samo godinu dana, i to kao udvostručenu nego li godinu ranije. Velika cifra u odnosu na broj stanovnika i u odnosu na broj subjekata i fizičkih osoba koje posluju i svih koji koriste bankovne usluge. Za utjehu, navodi se u članku da se ta zarada banaka ne odnosi samo na Hrvatsku, već i diljem Europe banke bilježe velike zarade. Na primjer, u 2022. godini dobit Zagrebačke banke, koja je članica UniCredit grupe u 2022. Godini, ostvarila je dobit od 237 mijijuna eura, a u 2023. godini nevjerojatnih 450,4 milijuna eura. Privredna banka uprihodila je svojem vlasniku, Intesi, u 2022., 190 milijuna eura, a u 2023. godini dobit je bila 314,1 milijuna eura. Erste banka uprihodila je 219,2 milijuna austrijskim vlasnicima, a OTP banka svojim mađarskim vlasnicima donijela je 134,8 milijuna. Pretežito u domaćem vlasništvu, Hrvatska poštanska banka, uprihodila je 80 milijuna eura. Piše nadalje kako je dobit banaka nastala na razlici povišenja kamata na kredite, dok su kamate na depozite ostale nepromijenjene (male). U članku je naveden i podatak da je polovica članica Europske unije uvela porez na tu dobit banaka. Hrvatska nije među njima.
Jasno mi je da je u povijesti čovječanstva uspostavljen bankovni sustav koji za određenu cijenu posuđuje novac onima koji ga trebaju za razne namjene. Bankovni sustavi evoluirali su u makroekonomske subjekte država i pokretače ekonomija. Oni su ključni dijelovi ekonomskih sustava. Time su bankovni sustavi postali i politički čimbenici unutar država i u međunarodnoj sferi. Mi to u Hrvatskoj jako dobro znamo, jer smo zaduženi (ne svojom voljom) do pračukununučadi.
Bankovni sustav je nešto što se posebno studira, a ja kao laik građanin donosim određena vlastita zapažanja i zaključke. Zapinjem stalno o našu jedinu preostalu banku u pretežito domaćem vlasništvu i pitam se, ne bi li ona trebala biti najveća i najprofitabilnija? Naime, zamijetila sam da zaposlenici državnih tijela, tijela lokalne samouprave, zaposlenici u javnom sektoru primaju plaće preko sada privatiziranih banaka u stranom vlasništvu. Postavljam pitanje, ne bi li svi koji primaju plaću iz državnog i lokalnih proračuna, kao i proračunski korisnici, trebali imati obvezu poslovanja putem (jedine preostale) domaće banke?
Mislim da bi to bilo više nego li domoljubno prema poreznim obveznicima, svim građanima Hrvatske i prema Državnom i lokalnim proračunima.
Ekonomisti, demantirajte me.
Cvijeta Grijak
(61)