Bilježnica Robija K.: Večeras u Dnevniku
Mama je meni dreknila: „Nemoš ostavljat svoju sobu ka svinjac, čoviče! Nisan ja sluškinja da iden za tobon i skupljan tvoj nered!“ Ja sam rekao: „Ali mama…“ Mama je vikala: „Našla san ti šporke bičve i sokolsku maju ispod kreveta! A konzolu od plejstejšna iza ormara! Pa molinte lipo!“ Ja sam rekao: „Ali mama…“ Mama je dreknila: „Šta mama?! Šta mama?! Jesan li te ja rodila zato da buden tvoja štraca i čistačica?“ Ja sam rekao: „Ali ja neman svoju sobu, mama! A neman ni plejstejšn!“
Mama je viknila: „Umisto šta praviš ršum, bolje bi ti bilo da se ugledaš na sestru! Damjana je duplo mlađa od tebe, a soba joj je u duplo manjen izneredu!“ Ja sam rekao: „Ali mama…“ Mama je rekla: „Doduše, i Damjanica mi je juče sa čokolinom uflekala novu veštu šta san je kupila u Maks Mare! Ne bi se čudila da i ona krene tvojin stopama!“ Ja sam rekao: „Ali mama…“ Mama je viknila: „Šta mama?! Šta mama?! Jel to normalno da žene rađaju dicu zato da bi ji dica mogla zlostavjat?“ Ja sam rekao: „Ali ti ne kupuješ vešte u Maks Mare, mama! Nego u seknd hend šopu!“ Mama je zarežala: „Ne prestaneš li pizdit, majkemi ću ti zvat tatu da ti zalopati jednu peščurinu!“
Onda je tata uletijo doma kod kuće. On je meni dreknijo: „Dobro, koliko ja puti moran reć da se električki romobil ne parkira u portunu isprid vrata?!“ Ja sam rekao: „Ali tata…“ Tata je viknijo: „Moga san past priko njega i slomit vrat, debilu! Nek se to još jednon desi i itnit ću ti električki romobil u škovace, paš se vozit na običnoj bicikleti!“ Ja sam rekao: „Ali tata…“ Tata je dreknijo: „Šta tata?! Šta tata?! Jel ja triban zaginit da nešto uđe u tvoju glupu glavu?“ Ja sam rekao: „Ali ja neman električki romobil, tata!“
Tata je naperijo sa kažimprstom prema meni i rekao je: „Slušaj, oškoprc, nemoj mi dodatno dizat živce! Već su mi skočili gangliji šta mi je neki imbećile izgranfa retrovizor od audija! Samo mi još ti fališ!“ Ja sam rekao: „Ali tata…“ Tata je rekao: „Ne bi se čudija da je to učinija neki od degaša iz tvoje ekipe! To je sve munjeno! Jurcaju okolo sa skuterima ka muve bez glave!“ Ja sam rekao: „Ali tata…“ Tata je viknijo: „Šta tata?! Šta tata?! Jel moj audi triba služit da se na njemu švogavaju kretineti?“ Ja sam rekao: „Ali ti nemaš audija, tata!“
Mama je tati rekla: „Čuješ li ti šta ova mala pantagana drobi? Malopri mi je reka da kupujen vešte u seknd hend šopu!“ Tata je zinijo: „N bava?“ Mama je rekla: „Časna rič! Prosto zove da mu se razvali peščurina!“ Tata je okrenijo se prema meni i dreknijo je: „Ma šta sereš, koji klinac, nikad nismo bolje živili!“ Mama je viknila: „Hrvacka nikad nije uživala u ovakvon blagostanju!“ Tata je viknijo: „To je čudo jedno šta se sve postiglo!“ Mama je viknila: „Štaš ti nama govorit nemamo ovo, nemamo ono! Imamo mi sve! I više nego šta nan triba!“ Tata je viknijo: „Pogleaj samo koliki je rast bruto društvenog proizvoda!“ Mama je viknila: „O porastu standarda da ne pričamo! Svi su parametri u vrtoglavon uzletu!“ Tata je viknijo: „A stopa nezaposlenosti nula! Čista nula, miki!“ Mama je viknila: „Lako je pizdit i bit zavidan!“ Tata je viknijo: „Ponašaš se ka lina, neodgovorna i nesposobna opozicija!“ Ja sam piljio u roditelje sa tupilom od nekuženja. Tata je meni rekao: „Aj sad briši, počeće nan dnevnik!“
Poslje sam ja nazvao na telefon mog dida na Šoltu. Ja sam njemu sve rekao za mamu i tatu. Dida je meni rekao: „E, a šta se čudiš! Navukli su se na HRT-ov dnevnik, ka i deboto cila Hrvacka! To ti je teška droga!“ Ja sam pitao: „Zašto je teška droga?“ Dida je rekao: „Zato jer pošto u svakon dnevniku oni proliv od premijera drži misu da u Hrvackoj teku med i mliko! I kad to stalno piči na televiziji, rulja to onda puši! Viš da su svi opet glasali za hadeze!“ Ja sam pitao: „Zašto rulja puši?“ Dida je rekao: „Zato jerbo su se navukli, reka san ti! Sad rađe gledaju dnevnik nego turske sapunice! Evo, ovdi na Šolti je živo ludilo, di god se okreneš sve drogaš do drogaša! Juče je oni Rafo u mesnici ima ljutu dramu sa Toninom!“ Ja sam pitao: „Kakvu dramu?“
Onaj barba Rafo iz mesnice je dao barba Toninu goveđu kost za juvu. Barba Tonino je rekao: „Aj super, pa ću je popodne bacit na gradele!“ Barba Rafo je pitao: „Bacićeš kost na gradele?“ Barba Tonino je rekao: „A šta se čudiš, Rafo! Pa znaš da ja svake subote obidvajen ramstek na žaru!“ Barba Rafo je rekao: „Ali kupija si goveđu kost, čoviče!“ Barba Tonino je rekao: „Jel to tebi smeta, Rafo, šta ja sebi mogu priuštit ramstek za obid?“ Barba Rafo je rekao: „Ma ne smeta, nego…“ Barba Tonino je zarežao: „Krivo ti je šta u Hrvackoj cvita blagostanje, a?! Šta živimo bolje nego ikad pri!?“ Barba Rafo je rekao: „Ali Tonino…“ Barba Tonino je podviknijo: „Umisto šta brbotaš, pogleaj malo koliki je porast bruto društvenog proizvoda! Koliko nan je skočija standard! Svi parametri piče uzbrdo!“ Barba Rafo je rekao: „Ali Tonino…“ Barba Tonino je dreknijo: „Sram te bilo, Rafo! Ponašaš se ka lina, neodgovorna i nesposobna opozicija!“
Dida je meni na telefon rekao: „Šta kaeš, a?“ Ja sam rekao: „Čoviče…“ Dida je rekao: „E, prevelika komzumacija dnevnika! Teška ovisnost! Proliv in je opra mozak! I svi živi gledaju, ne preskaču ni jednu veče!“ Ja sam pitao: „Zašto gledaju?“ Dida je rekao: „Reka san ti da je to droga, unukiću! To je najgledanija sapunica! Rulji je draže čut da živi ka bubrig u loju nego saznat je li Sulejman jeba Ajšu! Bereš?“ Ja sam rekao: „Ali i ti gledaš dnevnik, dida!“ Dida je rekao: „Eeee, al ja san od one stare race, moj miki! Ja san na to otporan! Razvija san imunitet na opijate, ustaše i viruse! Ka šta se za mene zna da u Bepovoj konobi mogu satrat tri litre crnoga i ne zagingat se kad iden doma!“ Ja sam pitao: „Ali šta ću ja sa mamom i tatom?“ Dida je rekao: „Ha, čuj… U ovoj fazi ne vidin drugo rješenje nego in sjebat televiziju! Ja bi in na tvon mistu ubacija daljinski u zahod i pustija vodu!“ Ja sam rekao: „Nema šansi, čoviče! Tata bi mi slomija kičmu! Rasturija bi me ka beba zvečku!“
Dida je najprvo malo šutijo. Onda je rekao: „Iman ideju! Doću ja u Split ka u iznenadni posjet! I onda ću dok pijen kavicu sa papanima od tvojih roditelja ka slučajno sist na daljinski i skašit ga sa gujicom! A? Ćaća će ti ispalit na živce, naravska stvar, al mene neće smit udrit! Jerbo bi mu ja moga bit ćaća i jerbo bi moga ja natuć njega! Šta kaeš, unukiću?“ Ja sam rekao: „Prva liga, dida!“ Dida je rekao: „Okej, stižen sa prvin trajekton popodne! Samo da sačekan Franina da dođe po mene sa kamijonom, jerbo pri toga moran skočit do bankomata dignit penziju!“ Ja sam pitao: „Zašto ideš sa kamijonom?“ Dida je rekao: „Kako ću bez kamijona dignit penziju, jebate? U Hrvackoj su penzije skočile zapopizdit!“
(94)