Tko je rekao da će biti lako!
Black Lake xtreme triatlon predstavljao je izazov na koji sam se dugo pripremao. Kada je došao dan utrke, bio sam spreman suočiti se sa svim preprekama koje su me čekale. Start je bio zakazan za 04:30 sata ujutro.
Prvo je na redu bilo plivanje. Iako je vanjska temperatura bila samo +2°C voda je imala relativno ugodnih +17°C. Staza je bila zahtjevna za navigaciju, no osjećao sam se odlično, dok sam bio u vodi. To je bio moj najbolji trenutak i najuspješnije plivanje do sada. Izašao sam iz vode s osmijehom na licu, svjestan da sam savladao prvi dio utrke.
Kada sam sjeo na bicikli, znao sam da me očekuje ozbiljan izazov. Staza nije dopuštala niti trenutak opuštanja; bila je tehnički zahtjevna, puna zavoja, dugih uzbrdica i brzih, opasnih spustova. Cesta je bila u lošem stanju, mokra i puna odrona, a vremenski uvjeti su se neprekidno mijenjali. Kako je Durmitor pokazalo svoju promjenjivu ćud, svaki trenutak zahtijevao je potpunu koncentraciju.
Nakon što sam preživio biciklistički dio, odmah sam se suočio s planinom. Uspon dug 10 kilometara, hladan vjetar i teški uvjeti (srećom kiša je stala) činili su trčanje gotovo nemogućom misijom, no nisam odustajao. Umor je bio prisutan, ali podrška mog tima i unutarnji motivacijski govor pomogli su mi da nastavim. Svaki korak vodio me je prema cilju, a kada sam konačno prešao ciljnu liniju, nakon 3.8 km ugodnog plivanja, 180 km životno opasnog bicikla i 42 km surovog trčanja i hodanja, osjećaj emocija i ponosa bio je neizmjeran.
Iako iza sebe imam završene Ironman i Xtri world tour triatlon utrke, ovo je bila najteža utrka na kojoj sam sudjelovao, emocionalno, psihički i fizički, dovela me je do krajnjih granica mojih mogućnosti. Ponosan sam na svoj tim i jedva čekam sljedeći izazov.
Na kraju, želim zahvaliti svojim sponzorima koji su omogućili ovo iskustvo: Aquacasa – Slatina, Limarija Sabo – Mikleuš, A-tim studio – Crna Gora, Team Kec.
Zlatko Šantić
(93)