Četvrtak, u 19:30 sati, u Hrvatskom domu igra s violinom Mađarica Katalin majka 4-ro djece
Intervju Katalin Kokas – Barnabás Kelemen
– Mislili smo da nećemo imati više djece, ali dogodilo se čudo – Intervju s Katalin Kokas i Barnabásom Kelemenom
Katalin Kokas i Barnabás Kelemen redovito gostuju na najprestižnijim svjetskim pozornicama, a ujedno se brinu i o svojoj obitelji s četvero djece.
Katalin Kokas i Barnabás Kelemen međunarodno su priznati violinisti. Kao solisti i sa svojom formacijom, Kelemen Quartet, redoviti su gosti na najprestižnijim svjetskim pozornicama, redoviti dobitnici nagrada i pobjednici natjecanja u violini. Par odgaja četvero djece. Njihova najstarija kći uspješna je manekenka na međunarodnoj sceni, lik u dugometražnim filmovima, a publika ju je mogla upoznati i na pozornici u naslovnoj ulozi Romea i Julije. Njihov srednji sin, Gáspár, pobjednik je ozbiljnih natjecanja u violini. Njihova kći Olga ima četiri godine, a sin Zsigmond četiri mjeseca. Osnivači su prestižnih festivala komorne glazbe, a ove godine po šesti put u Lisztovoj akademiji i drugim posebnim prostorima organiziraju Festival Academy Budapest, koji okuplja najveće soliste svijeta klasične glazbe iz inozemstva i kremu mađarskog glazbenog i kazališnog života. Razgovarali smo s njima o obiteljskim stablima odabranima za temu ovogodišnjeg festivala, njihovoj bliskoj i međusobno podržavajućoj obitelji, njihovom umjetničkom životu i umjetničkim prijateljima.
– Oboje dolazite iz glazbenih obitelji, a tema ovogodišnje Festivalske akademije su obiteljska stabla. Odabir teme nije slučajan: obitelj je temeljna za oboje, kako u smislu onoga što odatle donosite, tako i u načinu na koji se držite zajedno i dišete zajedno u svakodnevnom životu.
– Moja majka je učiteljica violončela, otac je oboist, ali svira nekoliko renesansnih instrumenata. Oboje su bili glazbenici u orkestru kazališta Csiky Gergely. Logično je da smo se moja braća i sestre i ja također bavili glazbom. Obitelj nam pruža ogromnu pozadinu, cijela ova stvar jednostavno ne bi mogla funkcionirati bez njih. Bez mojih roditelja ne bismo imali četvero djece, jer bi ovaj način života, način na koji živimo, ovaj intenzitet koji umjetnički život znači, bio nezamisliv bez obiteljske suradnje.
– Moj najpoznatiji predak, moj djed, bio je ciganski primadona, Pál Pertis, koji je glumio u nekoliko filmova s Pálom Jávorom. Na toj grani, svi moji preci bili su ciganske primadone, moja majka, kći Pála Pertisa, krenula je u klasični smjer, svirala je klavir i čembalo. Upoznala je mog oca violončelista u Komornom orkestru Liszt Ferenc. Glazba me prati kroz cijeli život od djetinjstva. Stekao sam vrlo široko obrazovanje, odrastao sam među sjajnim glazbenicima, roditelji su mi pronašli najbolje učitelje. Sjećam se iz djetinjstva kako sam s divljenjem slušao probe Komornog orkestra Liszt Ferenc i s divljenjem gledao Jánosa Rollu, koncertnog majstora orkestra. Živjeli smo u kući na brdu Széchenyi, a puno sam išao k njemu na vježbu. Imam i jednu lijepu, osobnu uspomenu uz mnoga glazbena iskustva.
(10)