U korizmi nemojte uzimati mito niti točiti vodu u benzin
Korizma ide kraju. Mnogi drže do te pripreme za najveći kršćanski blagdan. Pa se nečega odriču. Slatkog, pušenja ili psovanja. Za svaku pohvalu, naravno. No, ne bismo li se u Korizmi, ako ju već poštujemo i proživljavamo, trebali odreći grijeha. Evo nekih.
Zašto se recimo u Korizmi političari ne bi odrekli uzimanja lovice za najrazličitije odluke i pogodovanja? Recimo, neki će lokalni moćnik odlučiti da neće prenamijeniti neko zemljište u građevinsko samo zato što mu je potencijalni investitor strpao novac u džep. Neće poslati svog potrčka da preuzme novac, nego će čvrsto braniti stav da na toj lokaciji ne može niknuti stambeni kompleks. Jer je preblizu mora, šume, izvora vode ili jednostavno lokalni stanovnici misle da im to šteti i nagrđuje kraj. To odricanje od mita bit će njegova Korizma. Pokora.
Zašto se recimo neki vlasnik trgovačkog lanca ne bi odrekao naplate smještaja proizvoda nekog dobavljača na uočljivije police? Ljudi proizvode ili samo uvoze neke proizvode, dovoljno se namuče oko toga, zašto bi od vlastite zarade još morali plaćati harač da bi kupci u dućanu uopće vidjeli njihov proizvod, posebno ako im je koristan ili zdrav? To bi bila Korizma vlasnika trgovačkog lanca, čak i bez obzira na to kako je do toga vlasništva došao.
Zašto se oni profesori koji to rade, ne bi u Korizmi odrekli naplate ispita? Bilo bi to 40odnevno razdoblje u kojem bi student ili učenici prolazili ispite samo na temelju pokazanog znanja. Ne bi u tom slučaju pomoglo niti da profesora nazove član neke stranke, niti njegov zemljak iz djetinjstva. Čvrsto bi odlučio da će biti pošten i te mlade ljude koji tjednima ne bi spavali zbog učenja, ocjenjivati realno i na temelju znanja.
Zašto recimo u Korizmi svi sindikalni vođe koji za ogromne plaće samo glume da brane i čuvaju prava radnika, ne bi napustili položaje? U tom se razdoblju njihova odricanja ne bi više čuli s političarima niti potajno dogovarali s poslodavcima, šetali po zakuskama i trgovali jeftinijim očerupanim pilićima. Prvi bi puta nakon mnogo godina osjetili sram pred radništvom i svoje pozicije prepustili onima koji bi se stvarno borili za njihova prava.
Prava bi Korizma djelatnika na benzinskim pumpama bila odluka da u benzin ne dodaju vodu. Probudi se čovjek ujutro, krene na posao na pumpu i još u autobusu odluči da neće sipati stotine litara vode u betonska spremišta. Neće tako varati mušterije od kojih mnogi teško skupe novac za napojiti, kako Giboni kaže, svoju limenu urnu na cesti. To je njihovo odricanje u Korizmi.
I na kraju, dobra bi Korizma bila kad bi se ljudi koji ne vjeruju, koji su bili komunisti ili spadali u neku drugu kategoriju koja nema ništa s vjerom, ili jednostavno ne vjeruju, prestali pretvarati. Svatko ima pravo na svoj stav, životni stil, seksualnu orijentaciju, vjeru ili nevjeru, komunističku ili drugu partiju. I ne treba ga po tim kriterijima, nacionalnosti ili boji kože procjenjivati, još manje osuđivati. Jer, stvarno je već neugodno gledati kako najveći grešnici koji rade sve gore nabrojane i mnoge druge svinjarije, vješaju krunice oko retrovizora i ljube oltare. Pa ljudi, opustite se. I nemojte krasti. I ne činite drugima što ne biste htjeli da čine vama. I vjerujte u što god i koga god želite. Samo budite ljudi. I prije i poslije Korizme.
(65)