Brojni su planinari i trkači, uživali u završnici ovogodišnjeg izdanja Divlje lige Slatina
Slušaj, sinko, sada pjesmu moju, što j’ divljaci i trkači poju. Tko za Divlju Ligu nije čuo, treba ga potegnuti za uvo. Kad vikendom planina zagrmi, ti se Divljoj ligi tad navrni. Skupi četu ispod neba siva, u družini lakše trčat biva. Ne trebaju mačevi ni štiti, neg sa tempom valja se boriti. Pred njima je put i šuma gusta, legenda je stara, al i pusta. Kažu: ondje turski grad je bio, Kamen puc’o, barjak viorio. Pohrliše svi u ljuti bo-oj, al’ ga nema, samo vjetra po-oj. Nema zida, kule ni kapije, nest’o grad k’o obećanje prije. Al’ i dalje trkač ima strasti, jer ga čeka kruv sa lukom, masti. Smijeh se miješa s uzdahom u znoju, Svaki korak ko da je u boju. Poslije trke oprema se skida, ljuta rana medaljom se vida . Svaki žulj je znamen slave stare, svaka bol je pehar bez prevare. I kad stane trka od junaka, nema njima drugo nek meraka. Zdravica nek plane sad do neba: Divlja liga svakom od nas treba!
Pjesma: Lareta Žubrinić
Foto: Boris Presečan
Izvor: planinarimo.info
(17)