Protojerej Dragan Gačeša, paroh slatinski i još 8 parohija u okolici već nekoliko godina organizira poklonička putovanja (hodočašća) u pravoslavna svetišta (crkve i manastire) u Srbiji, BiH i Crnoj Gori.
Prošli mjesec 50 – tak njegovih vjernika (parohijana) posjetili su najznačajnije manastire (samostane) iz početka srpske države i autokefalne Srpske pravoslavne crkve (SPC) koje su osnovali vladari iz dinastija Nemanjića (1217. -1371.). To su Stefan Prvovjenčani, prvi kralj Raške i Rastko (Sava) prvi arhiepiskop tek osnovane crkve 1219. godine i njihovi nasljednici na tronu. Radi se o manastirima Žiča, Studenica i Gradac. Prvo su posjetili ženski manastir Blagoveštenje Kablarsko kod Čačka kojim upravlja časna mati Mihaila.
Važnost ovoga manastira je u tome što je u njemu 1948. zamonašen Pavle (Gojko) Stojčević (1914.-2009.), rodom iz Kučanaca (50 km od Slatine), kao 44. patrijarh SPC. U teškim vremenima od 1990. do smrti uvijek je pokazivao svoje čovjekoljublje, a poznata mu je uzrečica „Budimo ljudi, Bog nas gleda.“ kao kredo njegovog života. Na njegovom pogrebu sudjelovalo je preko pola milijuna ljudi. Njemu u čast profesor s čačanskog Agronomskog fakulteta dr. Drago Milošević ustanovio je manifestaciju Dani patrijarha Pavla koji su ove godine održani po 10. put.
Isto toliko godina održava se i drvorezbarska kolonija Krst patrijarha Pavla u na kojoj umjetnici vjernici rezbare križeve više mjeseci. Ove godine za Krstovdan (uzvišenje sv. Križa ili Vozdviženje časnog Krsta) 1. nagrada za najljepši krst pripala je Zoranu Zlatanoviću iz Vranja. Na koloniji je po prvi put sudjelovao i Marin Vujković iz Kusonja kraj Pakraca, rođeni ujak prote Dragana. Lijepim pravoslavnim liturgijskim napjevima obogatio nas je mješoviti crkveni zbor (hor) Slobo ljubve iz Čačka. Otac Dragan (više godina rado viđen gost na ovaj praznik) obratio se skupu s par nadahnutih riječi o patrijarhu Pavlu. Nakon prekrasne liturgije i dodjele zahvalnica posluženi smo posnom hranom jer se na Krstovdan posti. To su crkvene vlasti SPC dosljedne i ne dozvoljavaju da se krše propisi s opravdanjem da ne ide grijeh u usta, već iz usta. Jako me obradovala činjenica da posluženje (zakusku) rade muškarci volonteri iz okolnih mjesta i to smatraju svojom čašću i dužnošću dugi niz godina.
Zatim smo posjetili manastir Žiču kraj Kraljeva koji više nema svoju poznatu bordo boju jer se restaurira. Taj manastir je zadužbina prvog srpskog kralja Stefana Prvovjenčanog u kojem su krunjeni svi kraljevi iz dinastije Nemanjića i ustoličavani episkopi kojima je od 2019., to bilo prvo sjedište autokefalne srpske arhiepiskopije. U prostoru Žiče ponovo sam susreo mladog umjetnika drvorezbara Marka iz Čačka sa suprugom i kćerkicom Kalinom. Sve više mladih ljudi u Srbiji uči se moliti i tražiti lice Božje posjetom manastirima kroz poklone (metanije), križanja i cjelivanje ikona, sudjelovanja na liturgiji i pristupanju Svetoj tajni pričesti. Ponovo se traži kršćanski identitet i pojedinca i naroda jer je bezbožni komunistički režim kroz 50 godina duhovno opustošio srpski, i ostale narode na teritoriji bivše države. U knjižarama pri manastirima mogu se veoma povoljno kupiti knjige, ikone, nabožni predmeti, razne kreme, mirisna ulja, čajevi i dr. Pred manastirom Žiča sam fotografirao obitelj Gačeša, protinicu Slavicu, djecu Milicu i Vasilija i protu Dragana.
U Kraljevu smo se Rajko Damjanović i ja prošetali centrom grada i poslikali ponekog psa slobodnjaka. Rajko je od dolaska paroha Dragana u Slatinu njegov vjerni prijatelj i pomoćnik koji mu kao pojac odgovara kod pjevanja u liturgiji i u uređenju crkvenih dvorišta, te svim ostalim fizičkim poslovima koji su nužni u svim parohijama u kojima otac Dragan službuje.
Na putu do manastira Studenica otac Dragan je u autobusu svojim vjernicima održao duhovni nagovor o nužnosti ljubavi među svim ljudima i potrebi da kao vjernici češće dolaze na bogosluženje tijekom godine.
Manastir Studenica je muški manastir SPC. Osnovao ga je 1186. godine velik župan raški Stefan Nemanja (1113.-1199.), koji se pred kraj života zamonašio na Svetoj Gori. Godine 1206. sveti Sava, kasnije srpski arhiepiskop , preuzeo je dužnost igumana. Pod Savinim mentorstvom Studenica je postala kulturno, umjetničko, bolničko i duhovno središte srpske države . U manastiru Studenica, za potrebe svoje bratije, sveti Sava je oko 1208. godine napisao Studenički tipik. Prvo poglavlje Tipika sastoji se od detaljne biografije osnivača Studenice i dinastije Nemanjića svetog (prepodobnog) Simeona Mirotočivog. Crkva Bogorodice Dobrotvorke u Studenici poznata je kao najreprezentativniji nositelj raškog stila u arhitekturi, koji je nastao kao mješavina romanike i bizantskog arhitektonskog utjecaja. Crkvu i danas krasi najbogatija romanička fasadna dekoracija u srpskoj kulturi i zbirka fresaka iz 13. i 14. stoljeća. Ova crkva je svojevrsni mauzolej dinastije Nemanjića, a 1986. UNESCO je uvrstio Studenicu na Popis svjetske baštine. U Studenici smo večerali i noć proveli u manastirskom konaku a ujutro bili na Svetoj liturgiji.
Ibarskom magistralom vozili smo se do srca srednjovjekovne Raške države i prije odlaska kući posjetili i manastir Gradac građen od 1270. do 1276. Jelena Anžujska (1236.-1314.) sa suprugom srpskim kraljem Stefanom Urošom I. gradila je ovu zadužbinu u raško- gotičkom stilu u kojoj se nalazi i njezin sarkofag. Zbog visokih gotičkih prozora dolazi puno više svjetla u svetište nego u drugim hramovima. Jelena je ostala u lijepoj uspomeni kao dobra, obrazovana i mudra kraljica, osnivačica škole za djevojke, monahinja, ktitorka (osoba koja je financirala izgradnju i održavanje) mnogih pravoslavnih i katoličkih manastira po Raškoj, Duklji i Primorju. Prva srpska kraljica o kojoj je napisan životopis (žitije) i koja je nekoliko godina poslije smrti proglašena prvom sveticom SPC. Gradac je danas ženski manastir, a sestrinstvo se bavi ikonopisanjem, izradom veza i čarapa veselih boja.
Sve u svemu jedno korisno i nadahnuto putovanje koje nam je otkrilo bogatu duhovnu i graditeljsku baštinu srpskog naroda prije dolaska Turaka koju su sve to porušili i devastirali, ali sve je opet obnovljeno tijekom nekoliko prethodnih desetljeća.
Vladimir Jelenčić
(72)