Dr. Sandra Lipovača: Ne odlaze svi liječnici – neki se vrate i to je jednako važna priča

Rad u američkom sustavu naučio me visokim standardima medicine,
ali pravi smisao pedijatrije pronašla sam u kontinuitetu skrbi i povjerenju s roditeljima.

Nakon više od petnaest godina rada u Sjedinjenim Američkim Državama pedijatrica dr. Sandra Lipovača odlučila se vratiti u Hrvatsku. Medicinski fakultet završila je u Zagrebu, a specijalizaciju iz pedijatrije u New Yorku, nakon čega je radila u renomiranim bolnicama i klinikama u New Yorku i Las Vegasu. Tijekom rada dobila je i međunarodna priznanja Top Pediatrician in Las Vegas i Leading Physician of the World. Danas je dio tima Poliklinike Salvea u Zagrebu, gdje u svakodnevnoj praksi nastoji povezati iskustvo američke medicine s kontinuitetom skrbi koji smatra jednim od temelja kvalitetne pedijatrije. U vremenu kada mnogi liječnici odlaze iz Hrvatske, njezina odluka o povratku otvara pitanje kako iskustvo i znanje stečeno u međunarodnom zdravstvenom sustavu mogu obogatiti domaću medicinsku praksu.

Nakon dugogodišnje karijere u SAD-u odlučili ste se vratiti u Hrvatsku. Što je presudilo?

Odlazak u Sjedinjene Američke Države bio je logičan korak u mom profesionalnom razvoju i želji za daljnjim usavršavanjem. Proces ulaska u američki sustav uključivao je nostrifikaciju diplome, zahtjevne USMLE ispite te selekcijski proces s intervjuima. Nakon toga započela sam specijalizaciju iz pedijatrije u New Yorku, u vrlo intenzivnom kliničkom okruženju s velikim brojem pacijenata i brzim tempom rada. Tijekom tog razdoblja imala sam dosta dežurstava, a radni tjedni često su prelazili 80 sati, što je iskustvo koje snažno oblikuje liječnika na početku karijere. Nakon toga nastavila sam raditi kao pedijatrica u New Yorku, a zatim u Las Vegasu. U međuvremenu smo u SAD-u izgradili i obiteljski život pa odluka o povratku nije bila ni jednostavna ni brza – bila je promišljena. Presudila je želja da moja djeca imaju priliku odrastati i u Hrvatskoj, uz našu kulturu, jezik i mentalitet. Vjerujem da je važno da upoznaju taj dio svog identiteta, a jednog dana sami će moći odlučiti gdje žele živjeti i graditi svoj život.

Je li to bio rizik?

Svaka promjena sustava nosi određeni rizik, ali vjerujem da je on često i dio profesionalnog rasta. Američki zdravstveni sustav u velikoj mjeri funkcionira kroz tržišni model i privatna osiguranja, što snažno utječe na organizaciju rada liječnika i naglašava učinkovitost i odgovornost. Povratak u Hrvatsku značio je prilagodbu drugačijoj organizaciji zdravstvene skrbi, ali vjerovala sam da iskustvo koje sam stekla može imati vrijednost i ovdje. U svom radu nastojim primjenjivati standarde i način rada koje sam upoznala tijekom rada u SAD-u.

Koja je najveća razlika između američke i hrvatske pedijatrije?

Američka medicina snažno se oslanja na medicinske smjernice, detaljnu dokumentaciju i suvremenu dijagnostiku. Preventivni pregledi jasno su definirani, a velik naglasak stavlja se na rano prepoznavanje zdravstvenih i razvojnih poteškoća. Važan dio sustava je i kontinuirana edukacija liječnika, a razvijena je i telemedicina koja omogućuje brze konzultacije i praćenje pacijenata na daljinu, što sam često koristila u svakodnevnom radu u Las Vegasu. Jedna od važnih značajki je i kontinuitet skrbi. Pedijatar prati dijete od rođenja do 18. godine života te često sudjeluje i u bolničkom liječenju svojih pacijenata. Takav model omogućuje dugoročan odnos povjerenja između liječnika i obitelji. U Hrvatskoj je organizacija skrbi nešto drugačija, dijelom i zbog nedostatka pedijatara. Ipak, naš sustav ima jednu veliku vrijednost, medicinska skrb za djecu dostupna je svima, neovisno o socioekonomskom statusu obitelji. Smatram da je to standard koji je važno očuvati. Idealno bi bilo spojiti najbolje iz oba modela, organizaciju i visoke standarde američke medicine te univerzalnu dostupnost skrbi koju imamo u Hrvatskoj.

Danas radite u Poliklinici Salvea. Što vam takvo okruženje omogućuje?

Poliklinika Salvea okuplja multidisciplinarni tim stručnjaka i omogućuje holistički pristup zdravlju djeteta. U pedijatriji ne liječimo samo bolest, nego pratimo dijete kroz različite faze razvoja. Velik naglasak stavljamo na prevenciju i edukaciju roditelja kroz projekte usmjerene na zdravlje djece, primjerice programe prevencije dječje pretilosti, kao i edukativne radionice i škole za trudnice. Vjerujem da je upravo prevencija temelj dobre pedijatrijske skrbi, najbolja pedijatrija je ona koja sprječava bolest prije nego što se ona pojavi

Koliko su se djeca i roditelji promijenili u posljednjih petnaest godina?

Roditelji danas dolaze na pregled informiraniji nego prije, ali često i preopterećeni velikim brojem informacija s interneta koje nisu uvijek pouzdane. Uloga pedijatra danas je i pomoći roditeljima da razlikuju znanstveno utemeljene činjenice od nepouzdanih izvora. Promijenio se i način života djece. Sve više vremena provode u digitalnom okruženju, što utječe na svakodnevne navike, ali i na mentalno zdravlje. Sve češće susrećemo poteškoće poput anksioznosti te problema sa snom i koncentracijom. Zato je danas u pedijatriji sve veći naglasak na zdravim životnim navikama i ravnoteži između digitalnog i stvarnog okruženja.

Je li majčinstvo promijenilo vaš profesionalni pristup?

Svakako jest. Majčinstvo donosi novu perspektivu i još veću empatiju u radu s roditeljima. Kao pedijatar svakodnevno razgovarate s roditeljima o njihovim brigama, a kada i sami prođete kroz iskustvo roditeljstva, puno bolje razumijete njihove strahove, dileme i pitanja. Upravo to iskustvo dodatno vas podsjeti koliko su podrška, razumijevanje i povjerenje važni u odnosu između liječnika i obitelji.

Pedijatrija je specijalizacija u kojoj radi velik broj žena. Kako gledate na položaj žena u zdravstvu?

Zdravstvo je područje u kojem žene imaju iznimno važnu ulogu, od liječnica do medicinskih sestara i brojnih drugih zdravstvenih djelatnica, a to je posebno vidljivo u pedijatriji. Vjerujem da u medicini jedini pravi kriterij trebaju biti stručnost, znanje i profesionalni integritet. Važno je da žene dopuste sebi profesionalnu ambiciju i da njihova stručnost bude vidljiva i prepoznata. Uz podršku obitelji moguće je uskladiti liječničku karijeru, majčinstvo i osobni život, a mnoge liječnice to svakodnevno i dokazuju.

Da danas ponovno birate, biste li opet odabrali isti put – i što biste poručili mladim liječnicima koji razmišljaju o odlasku iz Hrvatske?

Da, ponovno bih odabrala isti profesionalni put, iako je riječ o vrlo zahtjevnom putu. Tijekom rada u SAD-u radila sam u izrazito multikulturalnom okruženju, a u radu s obiteljima koje nisu govorile engleski s vremenom sam naučila i medicinski španjolski. Mladim liječnicima poručila bih da traže znanje i prilike za usavršavanje. Rad u različitim zdravstvenim sustavima može donijeti nova znanja, drugačije perspektive i šire iskustvo. No profesionalni put ne mora biti jednosmjeran. Ponekad se najveća vrijednost stvara upravo povratkom, kada iskustvo i znanje stečeno u inozemstvu donesete natrag. Svoju sam karijeru gradila između dva kontinenta, ali sam se na kraju odlučila vratiti i dio tog iskustva donijeti ovdje.

Ne odlaze svi liječnici. Neki se vrate – i donesu znanje koje su stekli u svijetu. I to je jednako važna priča.

Andrea Barberić

(39)