Cvijeta Grijak: Vrijeme je godišnjih odmora
U lipnju, zaposleni često koriste zaostale dane lanjskog godišnjeg odmora. Ja koristim po potrebi; strateški rasporedim u zakonskim okvirima slobodne dane da radna godina bude podnošljiva. Nije da mi se uvijek da dići iz kreveta i ići na posao. Ove godine preostalo mi je nešto dana iz 2022. i „potrošit“ ću ih u zadnje dane lipnja.
Godišnji odmora predstavlja zaposlenima jedno od najdragocjenijih prava iz rada. Kad sam bila mlađa i bez obiteljskih obveza, godišnji odmor, mislim na onaj ljetni dio, bio mi je turbulentan; trk na more, pa s mora k roditeljima, pa kod rođaka u drugi grad, pa izlasci i neuredno spavanje. S godinama obiteljske obveze i gubitak zdravlja po pitanju spavanja promijenili su nužno moje navike. Biram mjesta na koja ću ići isključivo ona na kojima se mogu naspavati. S godinama godišnji odmor koristim za odmor u punom smislu riječi. Najvažnije u procesu odmaranja mi je SPAVANJE -velikim slovima i to po mogućnosti produženo da mogu bez prekidanja odsanjati igrane i dokumentarne filmove svih žanrova. Sve mi žao bude ponekad probuditi se iz noćnih scenarija. Sljedeći po redu iza spavanja je radni odmor. To su poslovi oko uređivanja okoliša u Zagorju oko vikendice. Korona u dvije godine pokvarila mi je kontinuitet odlaska na grunt.
Ovih dana ciknula sam od sreće našavši članak u medijima o novom trendu u turizmu – pospani turizam. Pa ja sam ispred vremena! Već više od dva desetljeća prakticiram odlazak na godišnji na mjesta koja sam isprobala po pitanju spavanja. Idem po drugi puta samo tamo gdje znam kakvi su kreveti, i kakvi su okolišni uvjeti – razina buke.
Piše u članku, da ponuđači hotela i drugih objekata za odmor nude posebne vrste madraca i tišinu u npr. dalmatinskom zaleđu, tamo gdje noću šeću vukovi i čagljevi.
Jedno ljeto iznajmili smo mali stan u centru Novog Vinodolskog. Ispod stana bio je pješački prolaz ne previše bučan. Čuo se prihvatljivi ulični žamor. Tih dana održavao se ljetni karneval u pristojno vrijeme i nije trajao predugo u noć. Plaža nam je bila preko puta zgrade, ispred Hotela Lišanj. Opskrba hranom i šetalište u krugu zgrade ili na deset minuta. Sladoledarnica na putu prema plaži i natrag. Ma k’o bombon. Kreveti u stanu nisu bili naročiti, ne preloši.
No međutim, u pola sedam ujutro, već sljedećeg dana krenula su zvoniti crkvena zvona; ddooinngg, ddooinngg, ddooiinngg – takvom žestinom i toliko dugo da su me potpuno razbuđivala u tih pola sedam, da sam im skidala sve po spisku. Da su zvona zazvonila dva, tri puta, okrenula bih se i ponovno zaspala. I onda još tijekom dana do kasne večeri. Mamurna od nedovoljnog sna, prilikom odlaska na plažu, k’o ubodena šilom uletjela sam na putu do plaže u turistički ured da me čuju što imam da im istovarim tamo kroz rupu na šalteru.
– Čujte vi, jeste li normalni s tom zvonjavom crkvenih zvona u pola sedam ujutro? Zvone k’o da je započeo treći svjetski rat, i to svako jutro. Jel’ vi imate na pameti što zaposlenom čovjeku znači godišnji odmor? Ljudi prevale više od tisuću kilometara da se dođu odmoriti, naspavati, ogrijati i razgibati kosti na moru, a vi dopuštate teror zvonjave. Ova vaša gradska zvona teroriziraju baš sve i nameću da se svi moramo buditi u pola sedam. Pobjeći će vam turisti. Ne poštujete novac koji turisti ostavljaju, od čega dobro živite, bolje nego svi kontinentalci iz drugih hrvatskih regija. Nemate nimalo osjećaja niti poštovanja prema stranim gostima niti prema domaćima, a niti prema svojim Novljanima.
(Oprostite što vičem.)
Dvije žene u turističkom uredu hladno su poslušale moje primjedbe k’o šalteruša Mica ubica i odgovorile mi da pišem Gradskom vijeću.
Osjećala sam se ošamareno. Izašla sam k’o pobješnjeli Max i trpjela još tjedan dana teror zvonjave, od one najžešće u pola sedam i cjelodnevnih povremenih zvonjava koje prisjećaju ljude da ih odozgo kontrolira nevidljivi Veliki Brat ili Otac.
Požalila sam se prijateljici iz Crikvenice koja mi je rekla da i tamo drndaju zvona.
Znači, novi trend POSPANI TURIZAM je osuđen u urbanim sredinama na nemoguću misiju. Zvonjava je imala smisla u vrijeme kada su težacima na njivama putem crkvene zvonjave javljali koja je ura. Sad imamo osobne budilice, mobitele i kojekakve električne ure. Nekad je postojao telefonski servis za buđenje i druga pomagala za posve osobne potrebe za buđenjem.
Suvremena civilizacija zagađivač je cijele zemaljske kugle. Uza sva zagađenja postoji i zagađenje bukom. E pa da vidim k’o će mi reći i uvjeravati me da bi Isus maltretirao radni narod na odmoru sa bezrazložnom zvonjavom.
Cvijeta Grijak
(32)