Cvijeta Grijak: Ljudski resursi na selu
Kad god sam nedjeljom kod kuće, gledam Poljoprivrednu emisiju-Plodovi zemlje, što zbog vlastitog porijekla, što zbog interesa za tim dijelom gospodarskog sustava. Prilozi u emisijama su pretežito negativnog sadržaja, kako nam opada proizvodnja, kako štetnici uništavaju usjeve, kako su klimatske oscilacije umanjile proizvodnju, kako uvozni lobiji uništavaju domaće proizvođače hrane, iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec. I nikom ništa. Dakle, dogodi se javna objava problema, i ništa se iza toga ne dogodi u smislu istrage, tko su ti koji ne poštuju i ne provode zajedničke interese kao što je proizvodnja hrane.
Danas je bio, za razliku od pretežitih negativnih sadržaja, lijep prilog o mladima koji pohađaju poljoprivredne škole i žele se ozbiljno baviti poljoprivrednom proizvodnjom u okviru obiteljske tradicije kao nastavljači posla kojim su se bavili pradjedovi, djedovi i očevi. U posvemašnjem nedostatku radne snage u Hrvatskoj, manjak je radne snage i u poljoprivrednom sektoru. Sela su sve manje naseljena, a ja pamtim da su sela vrvjela od života. Selo je funkcioniralo na načelu međusobnog pomaganja u brojnim i teškim fizičkim poslovima. Pamtim kako je u selu bilo onih koji su se razumjeli kao samouki, u bravarske radove, u elektriku, mehaničarske radove i štošta. Netko je znao popravljati traktore, netko je znao mijenjati i krpati gume, neke poslove svi su sve znali. Radili su jedni kod drugih, uskakali u vrijeme žetve, sjetve, pripreme tla, kolinje.. Sada u opustjelim selima teško je dobiti pomagače. Pamtim vremena kad se npr. kukuruz ručno brao.
Možda neki gledatelji romantično gledaju Poljoprivrednu emisiju iz gradskog stana i zamišljaju kako bi rado imali vrt sa svojim voćem i povrćem, kokicama u dvorištu i kako u predvečerje skupljaju svježa jaja. Oni hrabriji se možda zamišljaju kako obrađuju puno zemlje, orući brazde s nekim modernim traktorom. Stvari nisu kako se čine. Netko iz grada da se preseli na selo i da počne raditi onako kako „grunt“ od njega zahtijeva, možda bi se razbolio, povrijedio kralježnicu, istegao ligamente, uništio zglobove i možda više ne bi bio sposoban za rad. Na selu, svako dijete koje se rodi od malih nogu stječe tjelesnu kondiciju radeći s roditeljima na seoskom imanju, od poslova koje kao dijete mogu izvršiti. Kako odrastaju težina tereta i poslova se povećavaju. Ne znam kako je u tom slučaju prošao naš svjetski poznat boksač, Željko Mavrović kada je odlučio baviti se poljoprivredom. Mnogo je tajni kako zemlja, sunce, oblaci, sjemenke, kiše, vjetrovi i mrazovi dišu, što se kao znanje prenosi od oca na sina, sa majke na kćerku. Ne možete sve znati iz meteorološkog priloga iz Poljoprivredne emisije. Školovanje za poljoprivredna zanimanja svakako su više nego dobrodošla. Na selu se radi otkako dobiješ snagu kao već veće dijete, sve dok te vlastita tjelesna snaga ne napusti.
Za pohvalu je inicijativa mladih sa sela da se obrazuju i ostaju na selu. Nadam se da će ih biti dovoljno, da će biti motivirani, da će bavljenje poljoprivredom doživljavati kao poziv, a ne posao. Nadam se da će u tome biti prepoznati i podržani, kako od nas svih koji jedemo kruh od pšenice iz Slavonije i maslinovo ulje iz Istre ili Dalmacije, tako i od onih odgovornih u nadležnim ministarstvima.
Cvijeta Grijak
(51)