Nezakonito trgovanje plinom INA-e je kriminal bez presedana za koji svi u lancu upravljanja i nadzora moraju kazneno odgovarati
U trenutku najveće energetske krize u posljednjih 40 godina koja je osvijestila potrebu da vlasništvo nad kompanijama od nacionalnog interesa poput INA-e i HEP-a bude u državnom vlasništvu, Hrvatska se suočava sa jednom od najvećih pljački od svog osamostaljenja na ovamo. Slijedom informacije o nezakonitom trgovanju prirodnim plinom u INA-i kojim je kompanija oštećena za više od milijardu kuna, nameću se brojna pitanja o tome tko je sve znao i prešutno odobravao koruptivno djelovanje pojedinaca obuhvaćenih prvim krugom istrage. I dok čekamo rezultate istrage, jedna stvar je već sada jasna: bez upliva politike i prešutnog odobrenja na najvišoj državnoj razini, pljačka ovih razmjera jednostavno ne bi bila moguća.
Iako se aktualni ministar gospodarstva Davor Filipović od svega ograđuje, štiteći i svoga prethodnika Ćorića i cijelu Vladu, nevjerojatno je kako su malverzacije prošle ispod radara internih, upravljačkih i nadzornih struktura INA-e. Postavlja se pitanje tko i kako upravlja ovom strateški važnom kompanijom, tko sklapa Ugovore, tko ih potpisuje i nadzire? Tko postavlja četvrtu, treću, drugu i prvu liniju upravljanja, tko je odgovoran za funkcioniranje sustava? Je li Vlada upozorena na nezakonitosti i zašto nije reagirala? Do kuda sežu kraci ove hobotnice i tko koga u ovoj priči štiti?
Iako ministar gospodarstva sada najavljuje reviziju plinskog poslovanja INA-e i svih Ugovora, pravo pitanje je zašto se takva revizija ne provodi redovito u svrhu osiguravanja pozitivnog poslovanja i daljnjeg razvoja INA-e?
„INA nije i ne može biti samo jedna u nizu kompaniju na tržištu. INA je strateški važna kompanija za Hrvatsku, a plin iz domaćih bušotina najvrjedniji resurs koji država mora nadzirati i njime racionalno upravljati. Danas, u vrijeme najveće energetske krize od 2. svjetskog rata, važnost tvrtki poput INA-e i HEP-a dolazi do punog izražaja. Iako je premijer Plenković prije više od pet godina najavio povratak INA-e u vlasništvo države i otkup dionica od MOL-a, to se nije dogodilo“, ističe Jerković.
Jerković smatra kako je ova afera rezultat neriješenih odnosa na relaciji INA-MOL i kako je zapravo ključno pitanje zašto Vlada ne poduzima nikakve korake za vraćanje INE u hrvatsko vlasništvo nakon što je Ustavni sud odbio Sanaderovu tužbu na presudu kojom je prepustio upravljačka prava u Ini mađarskom MOL-u. „Odbijanjem Sanaderove tužbe Vlada ima jasnu pravnu situaciju te su stvorene sve pretpostavke da se pravnim putem poništi štetan upravljački ugovor kojim je mađarska strana stekla nedozvoljenu prednost u upravljanju kompanijom koja je od nacionalnog interesa za Republiku Hrvatsku. Po sili zakona, taj ugovor je pravno ništetan i direktna posljedica kaznenog djela. Nadam se da će premijer Plenković znati objasniti hrvatskoj javnosti zašto odbija provesti odluku hrvatskih sudova i time nastavlja raditi protiv nacionalnih interesa“, zaključuje Jerković.
(75)