Jeste li nekad zaboravili, zagubili neku stvar? Možda ste obećali nekome nešto, ali ste smetnuli s uma. Zapisujete li na papiriće podsjetnike što biste trebali napraviti za ovaj dan ili što biste trebali kupiti u obližnjoj prodavaonici? Vjerojatno je to vaša stvarnost, kao i većine stanovnika ove prekrasne i jedinstvene, nama jedine planete Zemlje. Međutim, nisu tu više u pitanju godine rođenja, složenosti poslova koje obavljamo, jednostavno svijet koji smo stvorili djelo je naših ruku, mozgova i već se odavno odražava na naš život koji postaje sve stresniji, ubrzaniji i uglavnom je, za sada, samo odraz naše opterećenosti. Mada statistika govori da se životni vijek čovjeka produljio, realnost pokazuje da i pored sve tehnologije, umjetne inteligencije koje nam „pomažu“, čovjek pod sve većim pritiskom, izazovima, neizvjesnostima, a da je sve više bolesti koje pogađaju naš mozak i dovode do smanjenja ljudske sposobnosti rasuđivanja, promjene osobnosti, gubitka pamćenja, demencije. Trendom starenja svjetske populacije očekuje se epidemija Alzheimerove bolesti koja postaje javnozdravstveni prioritet.
Za 65. susret Čitateljskog kluba Gradske knjižnice i čitaonice Slatina čitali smo roman „Elizabeth je nestala“ britanske spisateljice Emme Healey. Za ovaj roman spisateljica je dobila uglednu nagradu Costa za najbolju prvu knjigu.
Zanimljivost ove knjige, različite od onih koje smo čitali u „klubu“ upravo je u njenoj tematici, odnosno glavnoj junakinji romana. Riječ je o priči u kojoj spisateljica na vrlo topao i prisan način uvodi čitatelja u svijet glavne junakinje, osamdeset dvogodišnje Maud koja boluje od Alzheimerove bolesti i to u kasnijoj fazi.
Roman je pisan u obliku obiteljske drame s jedne strane i kriminalističke priče s druge jer postoji nestanak, odnosno ubojstvo koje se na kraju razrješava.
Čitatelj ove knjige ne može biti ravnodušan prema svemu onome što doživljava glavna junakinja romana, kao i većina ostalih likova koji sudjeluju u stvaranju i razrješavanju priče koju nam spisateljica dočarava. Roman nas uči empatiji, suosjećanju za osobu koja više ne može kontrolirati svoj život, odnosno ni sekundu svoga života jer vrlo lako sklizne u neka druga sjećanja koja su obilježila njezin život, a dogodila su se prije 70. godina, ne sjeća se rođene kćerke, njenog svakodnevnog dolaska i brige o njoj, unuke, je li popila skuhan čaj, treba li otići u prodavaonicu, ili je već bila…
Priča nas uči da razmislimo o sebi, svojem životu i životu općenito, koliko je sve relativno, kako sve uzimamo zdravo za gotovo i koliko je čovjek ustvari sretan jer mu novi dan donosi nove događaje, iskustva, sjećanja i kako je lijepo biti svjestan sebe i okruženja.
Radnja romana odvija se na dva nivoa: sadašnjost u kojoj je glavna junakinja okovana bolešću, tu su i svi oni koji su na ovaj ili onaj način vezani za nju, kao i prošlost koja se javlja u obliku sjećanja na događaje prije 70. godina kada se dešava tragedija u obitelji, nestanak starije sestre, odnosno vrijeme poslije drugog svjetskog rata, velike ekonomske i duhovne krize. Poveznica ova dva svijeta jeste Maud koja tražeći svoju prijateljicu Elizabeth u sadašnjosti, a zahvaljujući svojoj kćeri razrješava tragičnu sudbinu, mističan nestanak svoje voljene sestre iz prošlosti.
Roman je od članova kluba dobio prosječnu ocjenu 4,13. Na samom susretu bilo nas je malo jer su neki članovi bili spriječeni, bolesni, odsutni, ali su zato poslali svoje osvrte koje smo pročitali. Knjigu preporučamo svim onim čitateljima koji vole pročitati štivo koje će ih nečemu naučiti, promijeniti i okrenuti prema drugima, ali i prema sebi kako bi bolje posložili prioritete u životu jer ovo je knjiga koja nas potiče upravo na to.
Za sljedeći sastanak Čitateljskog kluba, koji će se održati 14. veljače 2023. u 17:30 sati čitamo knjigu „Sudbe i srdžbe“ američke spisateljice Lauren Groff, priču o dva života, dvije perspektive, jednom braku i velikoj ljubavi.
Volite li čitati knjige i podijeliti svoje doživljaje pročitanog s drugima, slobodno nam se možete pridružiti. Obogatit ćete nas, a nadamo se i sebe jednim novim iskustvom.
Marija Cindrić
(80)