Ljudi, dobio sam na lottu!
Bila je obična subota u studenom. Znate onu rutinu: plac, jabuke, sir i vrhnje i kruh. Pa kavica. Koja subotom nikako nije obična. A ne. Jer subotom se ispunjava ona prokleta lotto križaljka, subotom na kavi pokušavaš uspostaviti posebnu vezu s Bogom i zamišljaš da ti nitko drugi nego on vodi ruku, dok križaš vražje kvadratiće s brojevima. I svi ti govore da je lotto namješten i tvoj je djed cijeli život, dakle tisućama subota, igrao i najviše dobio četvorku. Sve to stoji, ali ispuniti moraš. Jer svako se racionaliziranje na kraju završi na upitnoj teoriji: Buraz, ako ne igraš, sigurno nećeš dobiti. Nekoliko stotina tisuća ljudi baš danas uplaćuje silne kombinacije, mnogi pasionirani igrači ulažu i desetke tisuća kuna jer, kao, veća je vjerojatnost dobitka. Jer, kao, njegov će se proleterski život na granici socijalizma, kapitalizma i otimačine, preokrenuti baš ove subote, skakat će od sreće, riješiti sve dugove, kupiti napokon stan i kuću na moru, ostaviti unucima koju tisuću. Ali, subote prolaze i meni i svima njima. I ništa. Listić nije dobitan.
OK, sve do te subote u studenom 2017.. Iskreno, nisam gledao izvlačenje, nikad ne gledam jer sam uvjeren da će u tom slučaju ispasti loše. A i zaboravim često da je izvlačenje. Ali, negdje oko ponoći sjetio sam da nisam probvjerio koji su brojevi izvučeni. Dečki su već spavali, a ja gledao neki stari film. Na web stranici lutrije potražio sam izvještaj i već na prvi pogled brojevi su mi se učinili nekako bliskim, već viđenim. Ali, skepsom prožeti mozak odmah se potrudio relativizirati sreću. Krenuo sam broj po broj i polako shvaćao da u petom stupcu imam svaki slijedeći. Svi su se brojevi poklapali!
I onda se dogodilo neko čudno negiranje cijele situacije. Otišao sam se tuširati, kao da nisam upravo pročitao to što jesam. Vruća voda će, nadao sam se, sve riješiti, probuditi me iz sna. Vratio sam se do stola, listići su bili tamo. Ponovo sam otvorio web stranicu, ponovo shvatio da peti stupac slijedi sve od prvog do sedmog broja. A i u onom redu gdje se spominje koliko je dobitnika za pojedini dobitak, pisalo je jedna sedmica. To sam ja. To sam jaaaaaa! Počeo sam se tresti. Tek sada. Moram nekome javiti, srcu će biti malo lakše. Da probudim dečke? Ma ne, nek spavaju, reći ću im sutra. I onda je ostarjeli komjutor u mojoj glavi krenuo računati na što će potrošiti tih desetak milijuna.
Moram nekome javiti. Moram nekome reći da sam od sutra bogat čovjek, skoro kao neki važan hrvatski političar, gradonačelnik ili poreznik. Baš kao i oni, mogu ujutro opušteno na bankomat, u auto salon, u agenciju za nekretnine kupiti kuću ili bar stan na moru, baš kao oni mogu uplatiti nešto za siromašnu i gladnu djecu. A da, oni to ne rade, sorry. Srce mi je strašno lupalo, dlanovi se znojili kao prije najtežeg ispita, od sutra sam bogat, od trenutka kad sunce izađe živjet ću potpuno drugačije. A onda, izdaleka me zasuo strah. Sjetio sam se priča o tome kako ne treba otkrivati ime dobitnika, a posebno ne njegovu adresu. Hoće li mi netko pokušati ukrasti ili oteti lovicu? Ne, neću nikome javiti, ne smije nitko niti znati. Čuvat ću tu tajnu, neću reći niti dečkima.
Kad su mi oteli porez, ostalo je dosta manje, ali i dalje puno novca za sve što sam u tajnosti planirao. Sve sam izračunao i otišao u Lutriju po lovu. Kad tamo teta četrdesetak godina, pripremila govor:
„Dragi gospodine, postoji po novome jedan uvjet da bismo novac prebacili na vaš račun.“
„Da?“
„Da. Naime, morate ući u stranku i odreći se svega što vam je do sada najviše značilo.“
„Dubrava, moje ulice, prijatelji, prva ljubav, tramvaj broj 11, švercanje na Bruce Leea u kino Bratstvo, ljubljenje na Zrinjevcu, gluma u seriji Zlatna nit, nogomet, Korčula, par ljubavi i isto toliko patnji, bakini kolači, roštilji, Maksimir sa starim, boks, TV prilozi, moji dečkići, naša mora i Božići, pisanje, intervjui, njezine puse, sve to za 7 milijuna?“
„Točno tako gospodine, ulazak u stranku, brisanje svega, za sedam milijuna.“
„Znate što draga gospođo, samo jedna od svih pobrojanih stavki vrijedi više od vaših sedam milijuna. Ako se prodam, ako sebe i sve što sam na Zemlji bio izgubim, što će mi novac?!“
(283)