Vaška, srce ravnice
Tamo gdje rijeka Drava vijuga,
gdje ravnica širi svoje nepregledna polja,
smjestila se Vaška, tiha i ponosna,
u njenoj brazdi počiva priča beskonačna.
Rijeka teče, k’o da šapće davnu tajnu,
na njenim obalama stoje vrbe, vijekovima iste.
Svojim granama dodiruju Dravu,
kao da čuvaju ravnicu, zauvijek u snu.
Sokaci se pružaju kroz selo usnulo,
prašina pod nogama mekana i umilna.
Djeca trče, smijeh im puni zrak,
dok stare peku pletu, uz priče iz davnih dana.
Konji u stajama čekaju gazdu svog,
oni ih hrani s ljubavlju i brigom, kao nekad Bog.
Njihove grive se njišu na vjetru,
kao simbol snage, u srcu Vašičana uvijek svjetlu.
Na pašnjacima trava mirisna raste,
u hladu starog hrasta konji mirno pasu.
Nebo nad njima čisto kao suza,
dok seljak hoda i pjesmu u sebi pruža.
Žetva dolazi, njive zlatne plamte,
u rukama ratarovim znoj i snaga stalne.
Traktor sada bruji, ali ga tambura prati,
zvuci prošlosti i sadašnjosti spajaju se u pjesmi što sjeti.
Kad nedjelja svane, crkvena zvona zovu,
selo se okuplja, u molitvi pronalazi novu snagu.
Pod svodovima crkve svi su isti,
bilo bogati, bilo siromašni, molitve su im čiste.
Šljivici oko sela urod donose,
kazani se pale, rakija se toči.
Komšije dolaze, šalju pozdrave drage,
jer druženje u Vaškoj nikad ne može da stane.
Kad noć prekrije ravnicu zlatnu,
mjesec obasja svaki puteljak hladnu.
Zvijezde sjaje nad poljima i selom,
u tišini Vaške, sve je ispunjeno cijelim djelom.
Tambura se čuje iz kuće male,
Vaščani pjevaju pjesme što traju do zore.
U svakoj noti čuješ ljubav i ponos,
jer u Vaškoj život nikad nije monoton.
Ravnica diše, Drava čuva snove,
dok se Vaščan moli za još bolje dane nove.
Vaška nije samo mjesto na karti,
to je srce Slavonije, gdje čovjek uvijek ljubav pamti.
Ivano Čolak, 05.01.2025.
(73)