Naslovna slatina.net

slatina.net

Zdravo Marijo, kako si?

Odem par puta na godinu na Mariju Bistricu. I to ne zato jer bi to od mene očekivala stranačka središnjica ili vlasnik neke firme za koju radim, a koji spada u tzv. nove Katolike. Ne idem ovih dana kad su u svetištima gužve, dijelom i zbog tih novih i pomodnih Katolika. Odem u siječnju, sjednem […]

Zamisli da ne vidiš, kao mali Mate

Mali Mate vidio Mišu Kovača. Pas ti mater i životu. Ma to je jedino što slab čovjek, kao ja, može izgovoriti kad pogleda tu fotku. I plakati, k’o što proplakat će zora. Zagrlit’ malo stvorenje koje se smije. Ne vidi, a smije se, jebote čovječe Božji! Plačem da Mate ne vidi, ne smijem brisati suze […]

Volim Hrvatsku više od svih vas koji ste ju opljačkali

Ne znate vi, lopovi kako je to. Ne znate kako je kad suza krene niz obraz na svaku pjesmu o ljepotama i ljudima Hrvatske. Ne možete vi, bezdušni mešetari, znati kako se ljubi ova zemlja, nije vam Bog dao tu spoznaju. Nemate srca. Nemate mater. Nemate zemlju iz koje ste izrasli. Jer, mater ste svoju […]

Zbog ove princeze vjerujem u bajke

Čitao sam davno bajke o ljepoticama zarobljenim u dvorcima. Hodam večeras po pregrijanim ulicama moje Dubrave i udišem istinu, sve prošle i buduće dane. Star sam, ali živ, jbg. Hodam i tražim nju, plavu princezu u dvorcu. Drugu stranu sebe, curu kojoj ni po čemu ne pripadam, mladu ženu koja sigurno ima pametnijeg posla nego […]

Sjedimo taku u mraku, moj Bog i ja

Ostao sam večeras u Crkvi Svetog Franje na Kaptolu dugo. Svi su izašli na sibirsku zimu, a mene kao da je nešto prikovalo za tu staru klupu u kojoj sam često sjedio još kao 11 godišnji dječak. ‘Tu si, mali?’ ‘Tu sam. Kao nekada. ‘Jesi u nekoj frci opet?’ ‘Nije strašno. Ali dođi, sjedni kraj […]

Kad je najteže, budi svoj i pjevaj o ljubavi

Budi svoj, baš te briga šta pričaju, moraš sačuvati sebe, nemoj se prodati i predati. To će vam reći svaki prijatelj danas. Kad stisnu rate talijanskih ili austrijskih ili ruskih gulikoža, kad izgubiš posao, kad shvatiš da te on ili ona varaju, kad do tebe dođe da ti se dijete drogira, kad ti u bolnici […]

Tko mi je tebe Zvončice, poslao?

Tko je , dušo, tebe poslao? I zašto? Otkuda ti u zahrđalim hodnicima moga srca i što zapravo hoćeš od mene? Šta ću ja sad s tom tvojom kožom što miriši kao najslađi grozd? Što ću, ovako star i sebi težak, s tvojom uzburkanom krvlju koja obraze ti tako divno napuni? Što da kažem krvi […]

Opet prazan stan

Opet prazan stan. I opet prazan papir. I pritisak administracije. I snovi o prošlosti, o noćima ljubavi, o strasti. Miris nje. Ustreptale, lude, zgrčene i propete. Nasmijane kao dijete. Kao dijete u meni. A s tim malim prilično često razgovaram. Ooo, da. Vuče me u dubine djetinjstva, kad sve je bilo jednostavno i jasno. Ja […]