Naslovna Tag "freevoice.hr"

Cura ispred mene na pričesti

Ostani još malo. Javi na posao da si bolesna. Laži i ostani tu kraj mene. Al’ meni nemoj lagat. Ako si rekla da me voliš, onda mi nije drugo preostalo nego da ti vjerujem. Opustio sam se, siguran da imam nekog tko me voli. Nekog nasmijanog i vedrog, tebe nasmijanu i vedru. Vjerovao sam ti […]

Pjesnik mi je vratio vjeru u sutra

Predzadnja večer rujna, dvorana kina u ogromnoj betonskoj i nikada pošteno završenoj zgradi, iznenađujuće puna. Sunce tamo negdje pada, predajući se prohladnoj jesenskoj noći. Automobili jure križanjem, pretrpani plavi autobusi gmižu na prirodni plin koji smo im mi kupili od generala-multimilijunaša, a za čiju smo obranu ne tako davno, skupljali pomoć. Sreća, obranio se, obogatio, […]

Silva nam je bila prva

Većina žena misli da je nama, mužjacima, lako. Nije, vjerujte mi. Nije nam lako odrastati, posebno ne u ovom čudnom dijelu svijeta. Okružen si mirisima, zvukovima, nogometom na vrućoj prašini, tučnjavama iza škole, nepravdom najrazličitijih vrsta. I jačima. Jačima od sebe koji te mogu ugnjetavati. Međutim, kad si klinac u mojoj Dubravi, onda su jače […]

Laku noć, srce moje

Pišem večeras glasovno pismo mom srcu. Ja mu pričam, ono kuca. Kako si, srce moje staro?, pitam ga. Znam, nije ti lako, dvije milijarde puta udarati. Dvije milijarde puta pumpati u mene život. Nikad stati, nikad zastati, nikad me ostaviti. Pa još sve što sam ti priuštio. Sve što još udaralo, dok udaraš. Priznaj mi […]

Zašto naše bake ne smiju bit sretne

Zvoni pozdravljanje. Zvono crkve s drugog brda reže zimsku večer, k’o jabuku. I gle, sa zadnjim otkucajem zvona, kos zašuti. I njegov je radni dan gotov. Iz neke kuhinje zamiriši sutrašnji gulaš, poneki vrabac brzo proleti, da ne zakasni na spavanje. Svi večeras traže mir. Od svih. Umorile se majke od brige za djecu, umorili […]

Nije ovo samo snijeg, ovo je ljubav

Sjedim pokraj prozora dok vani zlatne pahulje pokrivaju šumu. Jedna drugu stižu na kilometarskom putu prema mom dijelu vrta. Jedna po jedna, kao bijele sestrice, sjedaju na djeliće našeg vrta, omataju ga da ne nazebe. Izađem na balkom i otvorim usta prema nebu. Mali mi kristalni prijatelji, zrnca zaleđene Božje kiše, klize niz jezik, hlade […]