Naslovna Blog Arhiva tekstova Smećozemlja II

Smećozemlja II

36
0

kolumna_cvijetaU prošlom tekstu pisala sam o niskoj razini, odnosno, postotku prikupljanja i razvrstavanja korisnog otpada iz domaćinstava. Dirnula sam u tek dio planine problema vezanih za cjelokupan problem smeća. Kada bih bila dovoljno stručna ili imala toliko vremena kojeg nemam, pisala bih o problemima smećozemlje i to bi bio serijal kao kakvo izvršenje strateškog plana.

U današnjem postu namjeravam pisati o kulturi odlaganja smeća koja me toliko nervira i žulja, i ne progovaram o njoj prvi puta. Gdje god imam priliku ističem, jer o temi nikada dovoljno riječi. O djelima da i ne govorimo!

Zagrebački biskup Juraj Haulik rekao je: “Domovina se voli djelom, a ne riječima“.

Čini se, ljudi u Hrvatskoj i njezinu glavnom gradu navikli su na nered i dalje ga podržavaju kao normalno stanje. Kada bolje pogledate uz sve traljavo odnošenje prema svim vrstama otpada, vlada opća visoka nekultura načina odlaganja smeća. Kante i kontejneri vječno su razdrljeni, vire vreće i redovito je uprizorenje gomila vrećica oko kanti. Ili su nemarno odložene bez obzira ima li mjesta u kanti ili je kanta prekrcana, i nikome ne pada na pamet da možda pokuša naći mjesta u kanti za svoju vrećicu s smećem. Ne daj Bože, da bi kome palo na pamet da ukoliko ne stane njegov paketić, da isti odnese kući i prepakira u drugu vrećicu i pričeka s prvim narednim pražnjenjem kontejnera.

Pokraj plavih kupola za odlaganje papira i kartona građani ostavljaju čitave kutije i sličnu ambalažu. Potrebno je nekoliko minuta da izgaze, stanje i rastrgaju ambalažu i ubace kroz prorez na kontejneru. Tako je često i s bocama koje ostavljene u kištri pored kontejnera za odlaganje staklene ambalaže čekaju milost da ih se ubaci u unutrašnjost spremnika. Međutim ne događa se milost, već nemilost koju građani čine osoblju, zaposlenicima komunalnog poduzeća koje je tako ucijenjeno indolentnim ponašanjem građana i iza njih čine građansku dužnost. Nije fer ni prema ostalim građanima i susjedima i svim drugim prolaznicima koji su osuđeni živjeti u komunalnom neredu.

Poznajem dosta ljudi koji odgovorno postupaju s kućnim smećem i otpadom, Tjedno otpad slažu na balkone, ostave ili garaže, zatim razvrstan odvoze u reciklažno dvorište. Njih se ne zamjećuje i oni kao koristan uzor utope se u masi, “two bad-milosh dead”-dva loša ubiše Miloša. I tako stalno.

Poslovicu „rasteš brzo kao gljiva“ treba preinačiti u „rasteš brzo kao divlja deponija smeća i otpada“, najgora je od svih vrsta neodgovornog odnosa, jer na pustim mjestima u prirodi neodgovorni počinitelji istresaju smeće izvan očiju javnosti. Počinitelji ostaju nepoznati, a to smeće netko treba ukloniti. Opet dolazimo na isto, zaposlenici komunalnog poduzeća na teret cijele zajednice moraju sanirati djela nepoznatih drznika.

Dio ljudi koji pretražuju kontejnere zbog naplative ambalaže također ne zatvaraju poklopce kontejnera. U takve kontejnere zavlače se mačke i glodavci, a ljeti užasno zaudaraju.

Primjeri ponašanja građana npr. u Njemačkoj po pitanju poštivanja komunalnog reda i načina postupanja sa komunalnim otpadom iz kućanstava čini se u usporedbi s ponašanjem građana u RH kao Grimmove bajke.

Jednom sam u Njemačkoj vrećicu sa smećem odložila u kontejner tako da je poklopac bio odignut nekoliko centimetara. Prišao mi je susjed i upozorio da moram do kraja zatvoriti poklopac. Npr. da kojim slučajem nekome u Zagrebu priđete i upozorite da nije pravilo postupio sa odlaganjem smeća, ispratio bi vas pogrdama i psovkama. Pretpostavljam da bi čuli povišenim tonom i popratni komentar „ja sam platio odvoz smeća i mogu raditi što hoću“ ili „’ko si ti da ti meni prigovaraš, ‘oćeš batine?“

Čini se da kolektivna svijest ide u nekim nezdravim smjerovima, populizam je od pojedinaca učinio građane s iluzijom prava i obveza krivo usmjerenih. Sve je nešto maglovito, višeznačno, nejasno, sociopatski, bez jasno postavljenih granica što individua smije i mora činiti, koje su granice pojedinca prema drugomu i prema zajednici, prema društvu i prema državi. Ujedno na čemu pojedinac treba insistirati u odnosu na drugoga do sebe, zajednicu i državu. Smećozemlja nedefiniranih pravila.

Cvijeta Grijak – Insomnija

(36)

Tagovi: